Šljiva svoje podrijetlo vuce iz podrucja oko Kaspijskog jezera, a u Europu je stigla preko Grcke. Danas je poznato više od 2.000 vrsta, a razlikuju se po boji, velicini i vremenu dozrijevanja, koje se proteže od kraja lipnja do kraja rujna. Bile šljive plavo-crne, crvene, zelene ili žute, sve vrste odlikuju ljekovita svojstva jer je to voce bogato vitaminima i mineralima, posebice beta-karotenom i kalijem.
Brojne znanstvene studije pokazuju da šljiva utjece na jacanje kostiju jer sadrži kalcij pa je korisna ženama u menopauzi, dobra je i za probavu, a smanjuje i rizik od raka debelog crijeva. Osobe koje su u sklopu nedavnog istraživanja konzumirale 12 šljiva dnevno tijekom osam tjedana znacajno su smanjile razinu "lošeg" kolesterola (LDL).
Šljivu, kao i svaku drugu hranu, treba konzumirati u umjerenim kolicinama jer je bogata tvarima (sorbitol i difenil-izatin) koje su poznate po laksativnom djelovanju. Šljiva spada u niskokaloricno voce jer sto grama sadrži samo 45 kalorija. Bogata je vitaminima C, B1, B2, B6, magnezijem, željezom i kalcijem, a narocito je treba uzimati zbog velike kolicine kalija (221 mg na 100 g voca). Osim svježih šljiva cesto se konzumiraju suhe koje takoder imaju visoku razinu vitamina i minerala. Šljive se mogu sušiti na suncu ili u pecnici, a prije sušenja dobro je odabrati zrele, no ne previše mekane plodove, oprati ih i skinuti im peteljku.
Šljiva se osim u ljekovite svrhe upotrebljava u kulinarstvu pa se od nje rade ukusne slastice poput knedli, marmelade, savijace sa suhim šljivama. U glavnim jelima koristi se kao dodatak gulašima od divljaci, ukusni su i svinjski odresci u umaku od šljiva te pureci odresci sa suhim šljivama, a poznatu dalmatinsku pašticadu nemoguce je zamisliti bez suhih šljiva. Sve to možemo zaliti ukusnim i zdravim sokom od šljiva, a u posebnim prilikama i rakijom šljivovicom.