Zahvaljujuci suradnji dviju institucija, Zavicajnog muzeja grada Rovinja i Hrvatskog školskog muzeja, te njihovih ravnateljica Marije Smolice i Branke Manin, u Rovinju je održano predavanje na temu povijesti slikovnica, a otvorena je i izložba "Od slikovnjaka do vragobe".
Predavanje pod nazivom "Kako su nas odgajale slikovnice: Rani odgoj u Hrvatskoj na pocetku 20. stoljeca", koje je održala Štefka Batinic, viša kustosica i knjižnicarka Hrvatskog školskog muzeja, obuhvatilo je razdoblje do 1945. godine.
Popraceno je izložbom s 28 velikih panoa na kojima je prikazano jedanaest tematskih cjelina, a koje su rezultat analize slikovnica s razlicitih aspekata.
Istovremeno, mnogobrojna je i zainteresirana publika imala prigodu razgledati i raritetne djecje slikovnice, od kojih neke stare i stotinjak godina u vlasništvu Rovinjke i njihove pasionirane sakupljacice Tamare Tekovic.
- Najstarija sacuvana slikovnica do koje smo tijekom pripremanja izložbe došli je slikovnica "Domace životinje", za koju je tekst prema slikama H. Leutemanna 1885. godine napisao Josip Milakovic, a izašla je u nakladi Sveucilišne knjižare Franje Župana (Albrecht&Fiedler), istaknula je Štefka Batinic.
Batinic je rekla da su slikovnice imale izniman edukativni znacaj. Konkretno, upucivale su djecu na lijepo ponašanje i bezuvjetno slušanje roditelja. U protivnom, a odlican je za to primjer slikovnica "Juhic", djetetu koje ne sluša roditelje, ne voli i ne jede juhu na kraju price dogodi se da umre.
- U ovom se slucaju može govoriti o tzv. crnoj pedagogiji. Njome se, naime, plaši djecu velikim i grubim kaznama. Slikovnice su protežirale poslušnost kao najpoželjniju vrlinu, objasnila je Štefica Batinic.
Pretecom slikovnice smatra se "Svijet u slikama" (Orbis pictus) ceškog pedagoga Jana Amosa Komenskog iz 1658. godine.
- Vrlo popularne slikovnice, one pod nazivom "Struwelpeter", autora Heinricha Hoffmanna, koje su tijekom dužeg vremenskog perioda tiskane u velikoj nakladi, svjetlost dana ugledale su 1845. godine. Njihovo prvo hrvatsko izdanje dogodilo se tek 1925. godine i pod nazivom "Janko Rašcupanko", rekla je Batinic.
- Slikovnica 19. stoljeca bila je privilegij, željno išcekivani dar, nagrada, najpoželjnija djecja igracka za relativno mali broj djece, preciznije za onu djecu koja su rasla u odgovarajucem obrazovnom i kulturnom miljeu, objasnila je Batinic.