Slikar koji je iskusio svijet, a u srcu nosio zavičaj

(M.ĆURIĆ)
(M.ĆURIĆ)

Kroz cijelo Maslino djelo kao da se provlači pitanje identiteta; u pjesmama kao i kroz slike očituje se ta dvostruka želja: biti zavičajnikom, oraškim, dubrovačkim i hrvatskim, a opet biti subratom Giottu, Vlamincku, "Španjolcu" (Picassu), Chagallu i drugima. On je i tim svojim načelom trajno aktualan: ne svađa Hrvata s Europom, nego ih sljubljuje kao dva dijela jednoga Tjeloduha.

"Maslino mjesto i važna uloga u likovnom životu Dubrovnika u polovini XX. st. odavno nisu sporni. Izostali su, međutim, ozbiljniji pokušaji da ga se prema zasluzi impostira u hrvatski likovni kontekst u kojemu kroz trajanje konfesionalne, autobiografske pa i intimističke figuracije, kao i u krugu modernih, ekspresivnih kolorista, shvati kao osobito važna "autsajdera"; onoga koji se ne drži nikakvoga rukohvata, koji ide protiv struje, koji ne komercijalizira svoj status u gradu, koji je turistički izlog zemlje i, zahvaljujući turističkoj plimi, zlatna suvenirnica Hrvatske".

Tako Maslu predstavlja na rovinjskoj izložbi Igor Zidić, koji je u dosadašnjih 47 izložbi u Galriji Adris (u proteklih 15 godina) upravo Masli posvetio najviše izložaka - čak 42 - iz Moderne galerije, obiteljske zbirke kćeri Dolores i Brigite, te galerija iz Dubrovnika, Splita Rijeke i Zagreba.

- Ugraditi njegove vrijednosti u hrvatsku likovnu povjesnicu posao je koji čeka nove istraživače. Ja sam mu prvi veliki dužnik: da sada priređujem izložbu Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost, koju sam priredio 1972., ne bih ga zaboravio; da sada priređujem izložbu Erotika u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici, koju sam priredio 1977. - bio bi on jedan od zapaženijih novih izlagača; da sada razmatram odnos Dulčića, Masle i Pulitike, ne bih u takvoj komparaciji ponajprije isticao prednosti Dulčićeve majstorske spreme, nego bih, poučen logikom autentičnoga života, raspravljao o njihovim posebnostima. (M.ĆURIĆ)

VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU



 


Podijeli: Facebook Twiter