Daske koje život znace u Domu hrvatskih branitelja, tocnije onaj zakulisni dio koji publika inace ne vidi, ugostio je fanove pulsko-talijanskog kvarteta East Rodeo.
Iako glazba koju East Rodeo izvode sigurno nece leci svakom na prvo slušanje, a vjerojatno ni na drugo, talijansko-pulski kvartet umjetnika ima solidnu bazu domacih obožavatelja, koji nisu propustili priliku pojaviti se i podržati bend. Uz nekonvencionalnu glazbu na koncertima East Rodea vec smo navikli ocekivati nekonvencionalni ambijent koji na mnoge nacine upotpunjuje audiovizualno bombardiranje tijekom nastupa - pa se zakulisni prostor bine Doma hrvatskih branitelja pokazao dostojnim uloge - visoki strop pun kolotura, zavjesa i špage, mracni ambijent, epilepticni light show i gotovo pa birana, no svejedno brojna publika natiskana pred bendom.
Od pjevanja koje asocira na djecje brojalice iz horror filmova, do bjesomucnog izderavanja u HC-stilu i laganih stihova uz pratnju melodicnih dijelova koje bi lako našle mjesto u nekim pop i rock skladbama pa sve do mantranja stiha "é piú rotondo, é piú bello", vokal Nenada Sinkauza svaku ulogu odraduje besprijekorno. Glazba je sve samo ne laka za opisivanje, varirajuci od dionica koje miluju uši do dionica koje gotovo uzrokuju fizicku bol, dionica vrištanja iz odjela akutne psihijatrije i pop-rock dionica obogacenih pozadinskim zvukovima kakofonije; East Rodeo cesto zvuci kao mixtape cetverogodišnjeg djeteta koje se poigralo s tatinom pozamašnom kolekcijom audioalbuma, ali na neobjašnjivo dobar nacin.
Uz hitove poput "Soldato NATO", "Medezhija" i "Ultima Volta Che il Pesce Abocca", na repertoaru je dominirala vec poznata set lista s njihovog posljednjeg albuma "Dear Violence", a predstavljene su i nove skladbe koje bend tek snima u pulskom studiju Partyzan, a koje su nam se ucinile mrvu lakšima, no i dalje u prepoznatljivom East Rodeo miš-maš energicnom stilu s dugim trajanjem, dodatno protegnutim brojnim instrumentalnim diverzijama i improvizacijama. Gotovo sadomazohisticki odnos koji clanovi benda - basist Alen i gitarist Nenad Sinkauz, klavijaturist i sampler Alfonso Santimone te bubnjar Federico Scettri - gaje prema svojoj glazbi i prema publici koja ih vjerno pohodi i preksinoc je rezultirao eksplozijom ideja, emocija i dobre zabave.