Točno 311 kolača bilo je prijavljeno na ovogodišnjoj 16. Slatkoj Istri u Vižinadi, izložbi autohtonih istarskih kolača što se održava na blagdan Velike Gospe, koji se u ovom kraju posebno slavi.
Vižinada je tako postala stjecište ne samo domaćih, istarskih, već i slovenskih te talijanskih slastičara-amatera, onih koji pripadaju geografskom, a ne državotvornom pojmu Poluotoka.
Za istarsku paletu kolača ne bi se moglo ustvrditi da je bogata, što ne znači da u njoj nećemo naići i na različitosti i posebnosti koje joj podižu vrijednost. U prošlosti su slastice bile vezane uz tijesto za kruh pa se to tijesto drugačije oblikovalo i peklo ili pržilo, a i stari kruh se koristio i pripremao na neki drugi način, obogaćen nekim dodatkom - jajetom, vinom ili nečim slatkim.
Inače je istarska paleta slastica tipična mediteranska: fritule i kroštule, pandišpanj i pinca, bucolaj, a tu je i zavičajno slatko: bumbarske fritule, rovinjski makaroni, vodnjanski pampanjaki, labinjonski krafi…
Natjecalo se u osam kategorija: fritule, kroštule, kolačići (paštini), pince, pandišpanj, povetica, bucolaj i cukerančići. Posebna kategorija bila je istarska užanca - na poseban, umjetnički način složeno je više vrsta kolač(ić)a, kao i kolači što su ih ove godine prvi put ispekli umjetnici riječi sa šterne, "pjesnički kolač".
Da bi sve bilo po protokolu, kolače je ocjenjivao i stručni žiri u sastavu: Bruno Šimonović, Stanislav Poropat, Pino Vorić i potpisnica ovih redova. Nemojte mi zavidjeti! Jer, da bi bilo sve pošteno, sve te kolače trebalo je najprije dobro pogledati, a onda i probati, pa makar i mrvicu, da bi se osjetio okus, doživjela struktura i sastav slastice.
Sasvim ugodno iskustvo u početku, a kasnije pravi posao - pogledaj, izreži, okusi, komentiraj, ocijeni. Na donjoj strani tanjura upisan je broj-šifra pod kojim je kolač zaprimljen, svaka natjecateljica ima svoj broj pod kojim je zavedena kada je kolač donijela u prostorije ovdašnje škole. Pa kada se zbroje svi prvo, drugo, trećeplasirani kolači, tek se onda šifre usklađuju s imenima i otkrivaju pobjednici.
Njihova su imena odmah po Veloj Gospi objavljena u našim novinama. Ja ću spomenuti tek neke zanimljivosti: dakle, 311 kolača, koliko je prijavljeno i ispečeno, a potom ocjenjivano i pojedeno, ispekla je 141 slastičarka i dvojica slastičara, naravno amatera. Najstarija je imala 87, a najmlađi (ne najmlađa) 13 godina.
Kolači su se pekli u kuhinjama mnogih istarskih gradova i sela, slovenskoj Pregari te Trstu i Muggi u talijanskom dijelu Istre. Unatoč tomu što žiri i organizator svake godine postrožuju kriterije, i dalje se svake godine prema Vižinadi upućuju brojni kolači, ove godine 37 više.
I na kraju, kao što i priliči jednoj ozbiljnoj članici žirija, riječ-dvije o kvaliteti kolača. Dok se jedni strogo drže pravila starinske priprave, mnogi se zaborave pa griješe: pripremaju fritule s jogurtom, u cukerančiće stavljaju lavandu, a u pandišpanj čokoladu, povetice kite bršljanovim lišćem (koje je otrovno) ili ih prave kao klasičnu orehnjaču, paštini budu pretvrdi, u fritulama obilje ulja, iz pince se osjeća jak miris kvasca, a u tijestima, osim brašna, još neke nedefinirane žitarice…
O tome bi dogodine budući natjecatelji svakako trebali voditi puno više računa. (Napisala i snimila Vesna MEDVEDEC)