Najtrofejniji rovinjski slastičar, maestro Anton Toni Čehić, ovih se dana okitio još jednim vrijednim priznanjem - nagradom za životno djelo, koja mu je uručena sredinom ovog mjeseca u Vinkovcima, a dodijelila mu ju je struka - Hrvatski kulinarski savez.
Bio je to povod za razgovor s ovim akademikom Hrvatske kulinarske akademije i učiteljem slastičarstva u rovinjskoj Strukovnoj školi Eugena Kumičića.
- Nagrade uvijek vesele, one su potvrda tvog rada. Uz to, ovo je nagrada struke i ona zasigurno ima poseban sjaj. Međutim, to ne znači da sada trebam objesiti pregaču o klin. Upravo suprotno, sada imam još više energije i poleta da svoje znanje i iskustvo prenesem na nove generacije slastičara. Uostalom, ostalo mi je još šest godina do mirovine, a vjerujte, još nisam ni umutio ni ispekao sve ono što želim.
- Biti slastičar vaša je ljubav, strast i posao. No, je li oduvijek bilo tako?
- Ne, slastičar sam postao igrom slučaja. Naime, kao mali prebolio sam dječju paralizu i moji su smatrali da je najbolje da završim školu za krojača, jer se tu puno sjedi. Međutim, nije bilo mjesta pa sam se upisao u prvu školu gdje je bilo moguće, onu za slastičara. Trenutak kada sam "kliknuo" i shvatio da je biti slastičar upravo to što želim dogodio se vrlo brzo. Na tome najviše trebam zahvaliti svom mentoru, pokojnom Stojanu Topoloviću, ali i Silvanu Tošiću, tada nešto starijem učeniku od mene, kojeg sam u restoranu, na otoku Katarina, s oduševljenjem gledao kako među stolovima manevrira s pladnjem prepunim kolača.
U odnosu na moje početke puno se toga promijenilo na bolje i u korist branše. Još do jučer kuhari su bili nebitni, često skriveni od pogleda u podrumima i kuhinjama. Uvijek sam vjerovao, a i danas to kažem, da su kuhari/slastičari umjetnici u pripremanju i oblikovanju hrane, a kako je hrana nešto bez čega se ne može, dopustimo si taj luksuz da nam je, ako ne svakog dana, onda barem za neke specijalne prigode pripreme i serviraju najbolji.
- Biti dobar kuhar ne znači nužno biti i dobar slastičar. Koliko je slastica važan dio obroka?
- Kuhar i slastičar dvije su "stvari", a što ćete izbrati ovisi o vašem afinitetu i specijalizaciji. Što se tiče samog deserta, on je po meni "točka na i". Ako i žbaljate u predjelu, dok stignete do deserta zaboravit će se loš okus. No, obrnuto ne ide i zato desert uistinu mora biti kruna svakog obroka.
- Kažete svakog, pa i ovako se dobar dio Hrvata bori s kilogramima!
- Jedi umjereno i jedi pametno i takvih problema ne bi trebalo imati. Naime, ako svakog dana, ali baš svakog, nakon ručka pojedete komad kolača ništa vam se neće desiti. No, ako krenete pa se ne znate zaustaviti, onda kolači postaju glavni i odgovorni za "višak". Kao i u svemu ostalom u životu, i u slasticama se mora znati uživati s mjerom. (piše N. O. RADIĆ)