Bruksizam je pretjerano i nesvjesno stiskanje i škripanje zubima nocu, za vrijeme spavanja. Javlja se kao posljedica nervoze ili stresa kod odraslih ili kao posljedica rasta i razvoja kod djece u dobi od cetvrte do šeste godine, kada je vezan uz mlijecne zube.
Kod vecine ljudi bruksizam je prolazan i u pravilu nestaje kada nestane stres, a kod manjeg broja uzrokuje ozbiljne poremecaje žvacnog sustava (prekomjerno trošenje zuba, oštecenje potpornog zubnog tkiva, oštecenje celjusnih zglobova). Pacijent u pocetku ne može sam registrirati bruksizam, jer zubima škripi nocu, vec ga na to mogu upozoriti osobe koje žive s njim.
Pacijenti se najcešce javljaju zbog preosjetljivosti zuba na podražaje (hladno-toplo, kiselo-slatko), zbog istrošenosti ili zbog bolova u zglobovima i mišicima žvakacima. U ekstremnim slucajevima može u potpunosti nedostajati kruna zuba. Pri vizualnom pregledu odmah je vidljivo da se radi o bruksizmu jer u pravilu na griznim plohama nedostaje caklina, a cesto se vidi i dentin (sloj ispod cakline). Pacijent se žali na bolove zbog preosjetljivosti zuba na podražaje. Cesto u nalazu vidimo i hipertrofirane (povecane) zvacne mišice zbog prekomjerne uporabe.Terapija bruksizma je složena i dugotrajna i sagledava se s nekoliko gledišta. Najprije bi se pacijent trebao riješiti stresa ili nervoze (što je danas puno teže od same stomatološke terapije), koji su glavni uzrocnici, i nakon toga pristupiti stomatološkoj terapiji. Glavni terapijski postupak je izrada udlage. Udlaga je pomagalo koje pacijent nosi nocu i koje sprecava kontakt zub-zub jer se nalazi izmedu žvacnih ploha, a isto tako može podignuti zagriz ako se smanjila visina zbog istrošenih zuba. Udlage mogu biti razlicite debljine, ovisno o istrošenosti zuba, i tvrdoce (tvrde, meke i kombinirane), individualne su i svakom se pacijentu izraduju posebno. Njome se može zaustaviti trošenje zubnog tkiva, ali se ono ne može povratiti. Kod jace istrošenosti zuba indicirana je protetska terapija (izrada krunica ili mostova zbog rekonstrukcije izgubljenih struktura), kojoj cesto prethodi i endodontska terapija (lijecenje unutrašnjosti zuba).
Nakon protetske terapije pacijenti bi trebali i dalje nositi udlagu radi zaštite protetskog rada i ocuvanja dobivenog stanja.