Dokazni postupak na suđenju za zloporabu opojne droge protiv Bekima Ramadanija (41), makedonskog državljanina s prebivalištem u Vodnjanu, i njegovog ujaka Arifa Ljokija (62), makedonskog državljanina s boravkom u Puli, jučer je na Županijskom sudu u Puli okončan i okrivljeni su iznijeli obrane.
Presudu će predsjednik vijeća, sudac Županijskog suda Zdravko Garić objaviti u ponedjeljak u 14 sati. Zamjenik županijske državne odvjetnice Eddy Putigna za Ramadanija je tražio izricanje jedinstvene osude na četiri godine i osam mjeseci zatvora, a za Arifa Ljokija tri godine i šest mjeseci zatvora te protjerivanje iz Hrvatske na pet godina.
Jučer je sudsko vijeće saslušalo dopunu psihijatrijskog vještačenja koje je povjereno dr. Vesni Jovin, koja je ponovno ustvrdila da iz medicinske dokumentacije, pregleda i razgovora s Ramadanijem ne proizlazi da je on ovisnik o opojnoj drogi, odnosno marihuani.
Potom je saslušan Nenad Kalčić, brat Ramadanijeve supruge, koji je kratko izjavio da je o marihuani pronađenoj kod Ramadanija doznao iz novina i od policije koja ga je prije otprilike dva mjeseca pozvala na razgovor.
Podsjetimo, Ramadanija državno odvjetništvo tereti s dvije optužnice. Prvom da je 26. listopada 2011. u stanu u Vodnjanu posjedovao 1,62 grama kokaina te gotovo dva kilograma marihuane upakiranih u više paketa različite težine radi daljnje preprodaje. Drugom optužnicom Ramadanija i njegovog ujaka Arifa Ljokija tereti se da su ljetos, odnosno u lipnju zajedno počinili kazneno djelo zloporabe opojne droge. Ujaka se tereti da je htio prodavati, a nećaka da je 793,87 grama marihuane koju mu je ovaj donio, čuvao i prepakirao.
Iznoseći svoju obranu Ramadani je jučer priznao posjed kokaina, ali je kazao da je on tamo stajao nekoliko godina i da je na njega potpuno zaboravio. Za poveću količinu marihuane, oko 1,8 kilograma, rekao je ju je nabavio također za svoje osobne potrebe jer je ovisan o marihuani, a ne radi prodaje. Tu svoju ovisnost je dosad tajio jer je u šest navrata tražio prijem u hrvatsko državljanstvo, ali je, premda u Vodnjanu živi veći dio života, svaki put bio odbijen. Kazao je da ta marihuana nije bila samo za njega, već i za brata njegove supruge Nenada Kalčića, ali da to dosad nije spominjao bojeći se da bi ovaj mogao imati problema s policijom.
U vezi druge optužnice Ramadani nije htio iznositi obranu pa su pregledani snimci s njegova dva ispitivanja u državnom odvjetništvu kao i snimak suočavanja njega i ujaka. Prvi put odvjetništvu nije ništa rekao, no u drugom navratu kazao je da mu se ujak nenajavljeno nakon pet godina pojavio na vratima kuće u Vodnjanu s dvije putne torbe.
- Čudno se ponašao, rekao je da je bez novca i da ženi sina. Htio je prodati neku marihuanu i želio je da ju ja prepakiram. Kazao sam mu da imam kazneni postupak i da ne želim ništa imati s tim, ali sam ipak nabavio vagu i prepakirao drogu. Napravio sam to nadajući se da će on tako čim prije otići, ispričao je tada Ramadani tužiteljima.
Njegov ujak je pak u svojoj obrani kazao da nema ništa s marihuanom koja je pronađena kod Bekima te da je u posjet nećaku u Vodnjan došao ne bi li njegovog maloljetnog sina, kad mu završi škola, odveo baki u Makedoniju.
- Uhićen sam dok sam u parku šetao s Bekimovom maloljetnom kćerkom i ne znam ništa o marihuani, branio se Arif Ljoki. (piše M. KOŠTA)