Vec su prošla dva mjeseca od kada je više od 400 djece krenulo u novu školsku godinu u, kako kažu, najljepšoj školskoj zgradi u Hrvatskoj, onoj na Velom Vrhu. Prvi dojmovi o velebnom, lijepom i nadasve (pre)skupom zdanju polako se stišavaju i prepuštaju mjesto funkcionalnim prednostima i nedostacima.
- Škola nam je lijepa, prelijepa, pa i ucitelji i ja, kao ravnatelj, možemo biti zadovoljni. No, problem i jedan veliki, ali baš veliki nedostatak je održavanje cistoce. To je kao da smo dobili Mercedes, ali nismo dobili benzin, rekla nam je ravnateljica Karmen Kranjec.
Pojašnjava da škola ima 7.300 kvadrata i da bi po normativima trebali imati barem deset cistacica, odnosno jednu na svakih 600 kvadrata, a oni imaju tri i pol, gledajuci radno vrijeme.
- Uza svu tehniku koju smo dobili i na kojoj smo neizmjerno zahvalni Gradu Puli, nedostaje nam za pocetak barem dvije spremacice. Bez njih je ovu školu nemoguce cistiti. To treba riješiti Ministarstvo obrazovanja, ali oni imaju zabranu zapošljavanja. Ja im gotovo jednom tjedno šaljem požurnice, osobno sam se cula s odgovornim ljudima, ali mi kažu da ove financijske godine nemam šanse. Stoga sam upomoc pozvala Klub 50+, roditelje naših školaraca, koji su se odazvali jednoj akciji, a to cemo morati i ponoviti. Naravno, i naši ucitelji ciste svaki svoj kabinet, dok cistacice ciste prioritete, a to su sanitarni cvorovi, hodnici i sportska dvorana sa svlacionicama, rekla je Kranjec.
Efekt staklenika
Ucenice petog razreda Antonija, Nikolina, Karla, Elena, Monika Ivana, Mia, Andrea i Tina složne su u jednom - da je previše stakla. "Na pocetku škole bilo nam je jako toplo, sada je u redu", "dosad su se dva stakla vec i razbila", "nismo još zapamtili raspored ucionica pa se cesto izgubimo u toj velikoj školi"… nižu se redom njihove primjedbe. Kažu da još nije pocelo šaranje klupa, ali zidova jest, a da su se i jedna vrata pokvarila. Hvale i dvoranu za tjelesni odgoj, a veseli ih i jako dobro racunalima opremljen kabinet informatike.
"Velika je razlika izmedu stare i nove škole. Ova je doista lijepa, a nismo se baš ni nadali da ce biti tako brzo gotova. Bilo je jako toplo, ali ce zimi biti dobro", kaže nam Florijan, ucenik osmog razreda koji je veliki dio osnovne škole prošao upravo u staroj školi koja je izgorjela. Njegovo mišljenje dijeli i osmaš Luka Cupic kojeg smo zatekli na ulaznom info-pultu. Dodaje da je škola malo prevelika jer su "napravili malo previše stvari", da je loše što je zbornica na drugom katu, kao i knjižnica pa su daleko od ucionica i ucenika, a kaže da bi i igralište koje se nalazi usred školskih objekata trebalo zaštititi mrežom jer ukoliko netko jace lupi loptu, može pogoditi jedno od brojnih stakala škole.
Iva Kurtovic iz 7.a razreda kao clanica školske novinarske grupe ima zadatak obraditi dobre i loše strane nove zgrade. Nama je iznijela samo neke: da se u trecem redu klupa u kabinetu informatike ne mogu spojiti racunala pa moraju sjediti i po tri ucenika za preostalim racunalima, da je multimedijalna ucionica lijepa, kao i sportska dvorana, a da se "bijele klupe još dobro i drže", rezimira Iva.
Na zlatni standard ucitelji su se brzo naviknuli
Vjeroucitelj Domagoj pohvalio je šarenilo boja i cinjenicu što svaki ucitelj ima svoj kabinet, projektor i projekcijsko platno pa može bolje planirati nastavu, ali problem vidi u prevelikim hodnicima, udaljenoj zbornici i staklenim stjenkama koje ljeti propuštaju previše topline. Uciteljica hrvatskog jezika Patricija Percan Pamic pohvalila je cinjenicu što se više ne piše kredom, vec se po novim plocama piše flomasterima, a svaka ucionica ima i ormar u kojem drže televizor, DVD i CD, te racunala s projektorom što je razina opremljenosti na kojoj im danas može pozavidjeti svaka škola u Hrvatskoj, ali i jedan zlatni standard koji više ne žele izgubiti.
- Tijekom ova dva mjeseca škole svakodnevno komuniciram sa serviserima, jer je nakon tehnickog pregleda trebalo ispraviti niz sitnica, od slaganja preostalog namještaja, saniranja odredenih fleka do fiksiranja klupica duž staklenih ploha. One ce biti svojevrsna barijera prema staklu da ne dode do neposrednog kontakta djece i stakla, jer je nedavno upravo u naguravanju grupice djece jedno dijete torbom pritisnulo staklo koje je potom puklo. Rijec je doduše o staklu prekrivenom sigurnosnom folijom koje sprjecava da se rasprsne i da se netko poreže. Zbornica je, istina, daleko i ja sam od samog pocetka na to upozoravala arhitekte, pa mislim da bi i za ubuduce bilo pametno malo više slušati ucitelje. Za nedavne velike kiše, koja je bila pravi test za novu zgradu, ništa nije propustilo, a sada smo se i unutar škole organizirali tko je za što zadužen u slucaju problema u buducnosti, kaže nam na kraju Kranjec.