„Počela sam raditi sa ženama koje su se tek razvele, radile smo na njihovom oporavku. No, onda sam shvatila da je zapravo puno žena zainteresirano za ovu temu i da nema veze jesu li mlađe, starije, jesu li bile oženjene ili su izašle iz neke loše veze, jesu li imale djecu ili nisu. Svima nama bilo je zajedničko da smo imale jedan svoj osobni razvoj i da imamo zajedničke prepreke koje su nas u životu oblikovale, vjerojatno još u vremenu dok smo bile djevojčice.
Stoga, da, bavimo se i uzrocima razvoda i odgovorom na pitanje što poslije, ali je ovo prije svega rad na sebi koji sve žene trebaju osvijestiti bez obzira na brak, partnere ili djecu. To je sklop svega što pridonosi da imaju sebe“, rekla je Nadja Skazlić, u uvodnom dijelu svog predavanja nazvanog „Nova ja“ održanog u pulskoj Gradskoj knjižnici u petak navečer. Toj zanimljivoj temi odazvalo se tridesetak žena.
Skazlić je pojasnila da pomaže ženama koje su nekada imale Sebe, ali su se s vremenom izgubile. „ Moram reći da na istoimenim radionicama koje vodim u Zagrebu i Splitu zamjećujem da žene vrlo brzo reagiraju, već nakon prve radionice digne im se entuzijazam, upoznaju druge žene u sličnoj situaciji, i sve, bez obzira imaju li djecu ili ne, imaju srce i na njemu neku ranu. Svaka nosi svoju“.
- Pitanje je danas kakav je odnos nas samih prema preprekama. Zašto zapnemo i ne idemo dalje? Ne želeći ulaziti u pitanje autodestrukcija i blokada, odgovor leži u onome kako smo odgojene. Ideal koji nam je prikazan je savršena, sretna i vesela obitelj! I to je u redu, ali uče nas da je to jedino ispravno, to je okvir koji poznajemo i sve izvan tog okvirića je diskutabilno.
Žena mora biti uvijek lijepa, vječno mlada; 60 kilograma je standard – ako ima manje, nešto nije u redu, ako ima više mora pod hitno smanjiti težinu; treba imati muža jer „žena bez muškarca je ništa“; mora imati djecu, psa, kuću, skijanja, daleka putovanja, bogatstvo... Sve je to u redu. Ali u redu je i ako nečega od toga nemamo, jer sve su to perle na ogrlici kojom se kitimo i s kojom glumimo u predstavama pred prijateljima. Oni glume pred nama, mi pred njima i sve je savršeno. Je li?
Kada bi svi bili isti, svijet bi bio dosadan. No, mi svi imamo različite interese, privlače nas različiti izazovi, imamo različite uloge i ta različitost je bogatstvo života. No bojimo se različitosti, bojimo se odluka koje ne odobrava naše društvo, naše mame, zbog kojih bi nas „osudilo selo“. To su neki klišeji koje uzimamo kao prirodne zakone, iako oni to nisu, gotovo u dahu rekla je Skazlić i zaokupila svu pažnju slušateljica.
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU