Suradnja umaškog Festivala nezavisne umjetnosti Indirekt i Gradske knjižnice Umag nastavljena je ove godine s predstavljanjem zbirke priča dva mlada zagrebačka autora koji svojim aktivnostima povezuju glazbu i književnost, riječ je o Andriji Škari (knjiga "Život svijeta koji će doći") i Svenu Popoviću ("Nebo u kaljuži").
Osim što svojim knjigama predstavljaju novi primjer afirmacije kratke priče među mladim hrvatskim piscima, Škare i Popović ističu se i kvalitetom svojih tekstova o indie rock albumima i koncertima. Škare objavljuje svoje recenzije na mrežnoj stranici Potlista (www.potlista.com), a Popović svoje prikaze koncerata i albuma na Kultivatoru (www.kultivator.hr).
Moderator književne večeri Neven Ušumović, ravnatelj umaške knjižnice, započeo je razgovor naglašavajući veliku razliku koja postoji u poetici ova dva autora, iako ih književna publika zbog njihovih sve češćih zajedničkih nastupa "trpa u isti koš". "Dok Škarinu knjigu odlikuje izrazita konceptualna uređenost zbirke i zamjetna razlika između svake priče", rekao je Ušumović, "Popovićeva zbirka priča kao da je pisana u dahu, priče spaja ne samo slična infantilno-sanjarska senzibilnost, nego i isti glavni junak Elias čije ljubavne uspone i padove pratimo u većini priča. Popovićeva knjiga ujedno je izrazito poetična i emotivna, dok Škare u svojoj knjizi gotovo ciljano izbjegava poetičnost. Štoviše zapleti nekih Škarinih priča mogu se i opisati kao obračun s posljednjim iluzijama o ljubavi, zajedništvu, solidarnosti...".
Škare i Popović su potvrdili ovo komparaciju, ironično argumentirajući da je tu do izraza došla razlika u godinama između ova dva autora, Sven je mlađi osam godina, još uvijek živi studentski život, dok Škare "gorko zarađuje novinarski kruh" (dakako, sve je ovo rečeno uz puno smijeha). Ipak, ono što ih je zbližilo i zbližava i čemu je bio posvećen veći ostatak ovog neformalnog razgovora o glazbi i književnosti, njihova je posvećenost zagrebačkom gradskom životu i (sub)kulturnim zbivanjima u gradu. Obje knjige mogu se čitati kao inventivni pokušaj čitanja Grada i ispisivanja gradske proze koja zahvata iz nove živosti i kreativnog druženja koja je primjetna posljednjih godina u Zagrebu.
Sven Popović govorio je štoviše da je jedan od izvora njegove inspiracije upravo ono razdoblje s početka osamdesetih kada je Zagreb vrvio od kreativnosti mladih umjetnika, kada se čitao Polet, Quorum i kada se svojom prozom pojavio i njegov otac Edo Popović.
Međutim, i Škare i Popović lišeni su iluzija da mogu pisati kao da se između tog razdoblja i današnjeg vremena ništa nije dogodilo, o toj samosvijesti najbolje govori sljedeća rečenica iz Popovićeve knjige: "Vrijeme mitova je iza nas, moja je generacija zakasnila, propustili smo rock and roll, bratstvo, jedinstvo i gomilu drugih besmislenih riječi za koje se drugi drže kao pijan plota." Njihova kreativnost na glazbenom i književnom polju obilježena je potrebom da se obnovi književna i glazbena "scena" mladih autora u Hrvatskoj i da se potencijalna publika uputi u nove tendencije u glazbi i književnosti.
Iako živimo u vremenu beznađa i banalnosti svakodnevice, koju književnu relevantno osobito Škarina knjiga narativizira, autori su se složili da je nastupilo vrijeme novog zamaha umjetničke kreativnosti među mladima i da ih obojicu inspirira sudjelovanje u tom "novom valu". A da je taj val zapljusnuo i Umag najbolje pokazuje Festival Indirekt koji u Umag već treću godinu dovodi vrhunske predstavnike nezavisne kulture mladih iz Hrvatske i regije. (G. I.)