- Oko jedne ure u noći nacifašisti su opkolili selo jer su Šajinci rekli ne fašizmu. Ubijeni su stari i dica. Šajini su u četiri ure ujutro bili u ognju. Nad nedužnim civilima počinjen je ratni zločin, ali nisu im ubili radnički i težački ponos, jer su njihovi sinovi i kćeri izvojevali slobodu koju i danas uživamo, rekao je Mirko Bulić, općinski vijećnik iz Šajina, na današnjoj komemoraciji u Društvenom domu gdje su se mještani i njihovi gosti prisjetili sumještana pobijenih u zločinačkom pohodu njemačke vojske i fašista 9. siječnja 1944.
Prije 72 godine, u noći između 8. i 9. siječnja, nacifašisti su poharali Šajine, ubili 54 mještana i zapalili selo, produživši dalje do Bokordića na području općine Svetvinčenat, gdje su stradala još 22 seljanina, a desetak ih je odvedeno u konclogore. Za Bokordiće se pričalo da su ih greškom spalili, ali mještani okupljeni na komemoraciji u Šajinima pričaju nam da nije bilo greške kad su s nacifaštistima bili domaći vodiči.
Nakon kapitulacije Italije, pojašnjavaju, ovdje je ostalo talijanskih fašista iz garnizona u Vodnjanu i priključili su se Nijemcima iz Pule i s domaćim vodičima krenuli na civile. Jednog izdajnika ljudi su prepoznali, pet-šest godina prije toga otišao je iz Šajina i živio u Galižani. On je došao s tom vojnom škvadrom.
- Pomor civilnog stanovništva, staraca, žena i djece najgore je što se u ratu može desiti, a to je ono što je donijela Rommelova ofenziva. Šajini su bili početak, jer je poslije stradala Lipa u Primorsko-goranskoj županiji, a u Istri Bokordići, Sutivanac, Gajana… Šajini su spaljeni, ostalo je 120 djece bez jednog ili oba roditelja, bio je to pomor civila, ali i obitelji. Znamo da je tada partizanski pokret rastao i da su vođe tog pokreta bile iz ovog dijela Barbanštine, 20-ak dana prije ovog zločina tražilo se da se oni predaju, ali ih ljudi nisu htjeli izdati, rekao je barbanski načelnik Denis Kontošić, obraćajući se okupljenima na komemoraciji.
Podsjetio je da spomen-soba, otvorena u Društvenom domu u Šajinima na 70. godišnjicu stradanja sela, čuva ovu povijest koju mlade generacije ne smiju nikad zaboraviti. Objavljena je i knjiga "Stradanje sela Šajini", ali, upozorio je Kontošić, o tome nema bilješke u Istarskoj enciklopediji. A u Šajinima je poginula polovica seljana, 70 posto kuća je spaljeno.
- Samo Istra, i to povijesno-geografski gledana, u Drugom svjetskom ratu imala je 17 tisuća žrtava, poginulo je 6.000 boraca, a više od 5.000 ih je skončalo u konclogorima, među ostalima i u fašističkim pećima u Rižarni. Cijenimo borce u Domovinskom ratu, ali ne damo ni za dlaku da su zaslužniji od antifašističkih boraca za slobodu Hrvatske.
Već 25 godina vodimo bitku s ekstremnom hrvatskom desnicom. HDZ-ovac Miljan Brkić pita našeg ministra turizma Darka Lorencina jeste li vi u hrvatskoj ili talijanskoj regiji!? A Istrani su uspjeli kroz 13 stoljeća sačuvati svoj identitet i materinski jezik, i to u prostorima pod tuđinskom vlašću, i zaslužuju itekako poštovanje. To sam rekao i predsjedniku Tuđmanu 1993. kad nas je na prijemu u Zagrebu uvrijedio rekavši da mi Istrani nemamo dovoljno nacionalne svijesti, kazao je predsjednik istarskog SABA-a Tomislav Ravnić.
Lijep program u Društvenom domu izveli su učenici Osnovne škole Barban, zbor i recitatori. Odavanje počasti nedužnim šajinskim žrtvama počelo je svetom misom u crkvi sv. Petra. Potom su na spomen-obilježju žrtvama fašističkog terora vijence položili i odali počast delegacija Mjesnog odbora Šajini predvođena predsjednikom Dragom Perešom, predstavnici Općine Matulji i Šajinima bratske Lipe koja je poharana četiri mjeseca kasnije, zatim delegacije Bokordića, općina Barban i Svetvinčenat te udruga antifašističkih boraca i antifašista Istarske županije, Barbana, Savičente i Liburnije. Organizatori komemoracije su Mjesni odbor Šajini i Općina Barban. (D. PALIBRK, snimio D. ŠTIFANIĆ)
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU U NEDJELJU.