Predstavnici Udruge antifašista Pazina na čelu s Viktorom Vojskovićem, Rina Francetić, Aldo i Josip Sloković, Franjo Kručić te Nevija Srdoč, pročelnica pazinskog Upravnog odjela za samoupravu, upravu i društvene djelatnosti, položili su cvijeće uz spomenik na Štranjgi, gdje je 4. listopada 1943. braneći grad od Nijemaca izginula cijela partizanska četa na čelu sa zapovjednikom. Tog su dana SS trupe ušle u Pazin, a ovdje na Štranjgi i okolici grada vodile su se bitke u kojima je poginulo više od 200 branitelja.
"Nijemci su sijali smrt za sobom, kida su prošli ubijali su i palili. Ovdje nasuprot ovog spomenika spalili su kuću obitelji Raner. Otac, sin i kći izašli su iz kuće s bijelom zastavom, a zlikovci su ih pokosili rafalima", rekao je Vojsković. Danima koji su slijedili stravični su se događaji širili Istrom, učestala su paljenja sela, odvođenje nevinih u logore, strijeljanja i ubijanja, dodao je Vojsković naglasivši: "Tužni su to bili dani nevinih ljudi koji su htjeli živjeti u slobodi."
Koncem rujna 1943. na Istru se sručila njemačka ofenziva pod zapovjedništvom feldmaršala Rommela. Pazin, u kojem je 25. rujna 1943. donijeta odluka o pripojenju Istre Hrvatskoj i Jugoslaviji, tih je dana bio veliki mobilizacijski centar, ali i mjesto velikog zbjega. Vijesti o nadiranju Nijemaca prema Pazinu pokrenule su evakuaciju partizanskih jedinica, a i civili su masovno napuštali grad. Dok svi nisu evakuirani, partizani su osiguravali prilaze gradu, a 4. listopada 1943. između Štranjge, Starog Pazina i u bližoj okolici, na jugozapadnom ulazu u grad u borbi s Nijemcima poginuo je velik broj partizana. Istog se dana, oko podneva kada su se začuli pucnji na prilazu Pazinu, 100 do 200 osoba, a među njima i djece sklonilo u Franjevački samostan. Fratar Emanuele Ongaro opazivši njemačke vojnike kako prolaze samostanu uputio se prema njima nastojeći posredovati za zbjeg, ali ga je jedan njemački vojnik ubio pred samostanskim vratima. Krhotina od metka i danas je vidljiva na dovratku ulaznih vrata u pazinski franjevački samostan. (M. RIMANIĆ)