Na današnji dan dr. Ive Rudan slavio bi svoj 71. rodendan (Rudani, 1940.), a prerano i tragicno umro je 1983. godine. Susretima sjecanja protiv zaborava u prepunoj Gradskoj knjižnici i citaonici na neki je nacin obilježena gotovo trideseta godišnjica njegova prelaska u neku drugu dimenziju, kako je to na pocetku sjecanja istaknuo Boris Domagoj Biletic.
U svom osvrtu na dr. Rudana, naslovljenim "Razgovor sa sjenama", Biletic se prisjetio okolnosti u kojima je Istra u kratkom vremenu izgubila svoje najbolje sinove, "ljude ciji je stvaralacki, kulturni i znanstveni potencijal bio tolik da je nenadoknadiv, a da su poživjeli Istra zasigurno u mnogim svojim licima ne bi bila kao danas...". Uz Rudana je tako istaknuo Zvanu Crnju, Marija Kalcica, Marija Rojnica, prof. Ljubicu Ivezic i sve ono što se u Pedagoškoj akademiji, kroz casopise, novine Glas Istre i Radio Pulu kao kvasac dizalo i nosilo kulturu Poluotoka.
Mnoge današnje generacije i ne znaju da je Ive Rudan krajem sedamdesetih bio prvi doktor društvenih znanosti u ondašnjoj državi, na što je podsjetio voditelj ove tribine novinar Asim Cabaravdic, i to u gotovo nevjerojatnom usponu od seljackog sina s Cerštine, koji je morao naknadno ici školu u Žminj iz rodnih Rudana, ne bi li pomagao na obiteljskom domacinstvu, na što se osvrnula njegova tadašnja uciteljica Franka Predovan, da bi potom strelovito preko profesure u Puli i magisterija u Zadru stigao do doktorata u Zagrebu 1979. na Filozofskome fakultetu, temom "Narodna cakavska poezija na tlu Istre i Hrvatskog primorja", nadogradujuci svoje znanje i spoznaje kao književni povjesnicar, folklorist i publicist.
Cijelo to vrijeme bio i novinar, na stranicama Glasa Istre pisao je i tragao za svjedocenjima onog vec pomalo presahnulog svijeta arhaicne Istre koju je nastajao zabilježiti i spasiti zauvijek, baš kao što je kroz Jurinu i Franinu i na radiju i u novinama stvarao društveno ozracje te bio ukorak s vremenom i dogadajima.
O tome su s poštovanjem govorili Daniel Nacinovic, Aldo Kliman, Evelina Rudan Kapec, Marija Sošic, Marija Družeta, Rudolf Ujcic i Milan Rakovac te Albino Crnobori u svom zapisu koji je ovom prigodom procitan, odnosno prisjetili ga se ucenici OŠ Vladimira Gortana iz Žminja, koji su citali njegove putopisne reportaže i crtice iz knjige "Istarskim raskrižjima" (Istarska naklada Pula, 1983.)
Za sve njih Ive je bio i ostao putokaz kojim bi trebalo promišljati kada je Istra u pitanju, bilo da joj prilazimo kroz jedan familijarni ili znanstveni pristup, na što je ukazala Evelina Rudan Kapec, i sama iz rodbinskog ozracja, ali koja si je u obavezu stavila i onaj znanstveni kredo da dovrši mnoge zapocete Rudanove teme ili da zaokruži one rukopise na koje je podsjetio Aldo Kliman, a koje je preuzeo iz ugasle Istarske naklade i predao ih Sveucilišnoj knjižnici Pula na cuvanje. Oni su svojevrstan nastavak i "Istarskih raskrižja" i "Narodne cakavske poezije na tlu Istre i Hrvatskog primorja" (Cakavski sabor, 1979.), s narodnim poslovicama kao novom temom.
Na same pocetke Cakavskog sabora i ulogu Ive Rudana u tome, koja nije bila mala ni beznacajna, podsjetio je Milan Rakovac nazivajuci tu generaciju prvih školovanih poratnih naraštaja istarskih Hrvata koji su ponijeli poslijeratni društveno-politicki i kulturni razvoj Istre "intelektualnom težacijom". Naime, oni su svoju poetsku zavicajnost s još vidljivim blatom na cipelama, kako je to slikovito oznacio Nacinovic, bez kompleksa i srama nosili u gradove i institucije, odakle su se vracali obogaceni esejistickom spoznajom i neodoljivim izazovom da steceno znanje prenesu novim naraštajima.
Stoga ce i izneseno na ovoj tribini, sa svim prigodnim svjedocenjima, biti objavljeno u Novoj Istri, kao poseban temat posvecen Ivi Rudanu, pa ce i na taj nacin djelo i znacaj ovog istarskog intelektualca seljacke krvi biti dostupniji današnjoj generaciji, ali i onoj znanstvenoj eliti izvan Poluotoka koja ce zasigurno naci povoda i razloga vratiti se njegovom istraživalackom radu. Domacica tribine, ravnateljica knjižnice Nela Nacinovic podsjetila je da su Susreti sjecanja protiv zaborava zapoceli izložbom o tri slikara prijatelja - Alfredu Perušku, Dušanu Šmitranu i Radoslavu Jambrošicu - a u vjeri da ce se na isti nacin i nastaviti spominju se tribine i susreti s Mariom Kalcicem, Tonom Peruškom, prof. Ljubicom Ivezic...
Baš kao što je pjesma i svirka težaka i težakinja ceranskog krasa, nadaleko poznatih Tone i Bepa Radana, Romana Bošca, Romana Živica, Bože Žgomba i drugih Ivi Rudanu bilo nadahnuce za znanstveni izazov i knjige, tako su i ovom prilikom clanovi KUD-a Cere svojom kantom i svirkom zacinili ovu tribinu u duhu Ivine duhovnosti i narodne sveprisutnosti. Bili su to Kristijan Rudan i Dejan Kliman, Nino Božac i bracni par Marija i Milan Kranjcic. Posebno su bili pozdravljeni Ivin mladi sin Vedran i njegova obitelj. (Mate CURIC)