U dolcu, vali, nedaleko crkve sv. Ivana i Pavla održana je komemoracija za mještane Zabrežana i okolnih sela ubijenih 7. listopada 1943. Na te je krvave dane, nad skupnom grobnicom, na mjestu zločina, podsjetio Elvis Maretić, potpredsjednik Vijeća Mjesnog odbora Zabrežani.
Tih su dana, rekao je, prije 74 godine pripadnici Rommelovih nacističkih postrojbi, nastojeći zastrašiti narod, sijali smrt diljem Istre. Nasuprot tomu snaga antifašističkog otpora i Narodnooslobodilačkog pokreta u Istri je rasla. Prije prodora Nijemaca u Istru, već 1941. formirane su ilegalne skupine koje se stupile u kontakt s NOP-om, pa je 1942. dolazilo do masovnih uhićenja, a 1943. do masovne mobilizacije istarskih mladića u specijalne bataljune talijanske vojske. Skupina od 11 mladića, iz ovih krajeva, želeći izbjeći mobilizaciju ilegalno se prebacila u Gorski Kotar i priključila 13. Primorsko goranskoj brigadi. Na to su fašisti 7. i 8. listopada 1943. munjevito i okrutno reagirali nezamislivim terorom.
- Njemačke kolone kretale su se cestom prema Cerovlju, Gračišću i Žminju, a pješaštvo se rastreslo u okolici sela Drndići. Nijemci su ondje zarobili i sproveli sedmoricu mještana do jedne boksitne jame, tu ih strijeljali i bacili u nju. To su bile prve žrtve pokolja koji je slijedio ubojstvom 57 nedužnih muškaraca iz sela Žgrablići, Pariži, Kašćergani, Drndići, Gajmovići i Zabrećani, rekao je Maretić. Nijemci su, nastavio je, sve muškarce starije od 15 godina poveli do crkve sv. Ivana i Pavla, a kada su se našli na okupu zapovjedili su im da bježe pa su po njima zasuli paljbu. Danima nakon toga njihova su tijela ostala razasuta po njivama, a tek kada je opasnost prestala, mještani su iz sahranili u ovom dolcu, dodao je Maretić. U tom divljanju Nijemci su nekoliko sela potpuno spalili, a unatoč ovim stravičnim događajima narod Zabrežana i okolnih sela nije pokoren. Naprotiv, postao je jači u borbi protiv fašizma i konačnu slobodu.
Prisjećajući se ovih žrtava Maretić je dodao, kako slobodno možemo reći kako su njihovi sinovi i unuci 1990-ih stupili u obranu domovine, Republike Hrvatske, za koju su živote položili njihovi očevi i djedovi kojih se danas s poštovanjem dostojanstveno sjećamo.
Prije nego su predstavnici Udruge antifašista Pazina Milan Antolović, Viktor Vojsković i Aldo Sloković s Elvisom Maretićem, u nazočnosti mještana, položili cvijeće i zapalili svijeće na spomeniku uz skupnu grobnicu, velečasni Željko Zec služio je misu zadušnicu za žrtve ovog pokolja, a potom je nad njihovom grobnicom predvodio molitvu. U ovoj je prigodi naglasio kako je rat, pod čijom prijetnjom čovječanstvo svakodnevno živi, najveće zlo koje čovjek može doživjeti. Zlo u kojem čovjek pokazuje sve svoje zvjerstvo, u kojem do izražaja dolaze nezamislivi postupci kakve je čovjek spreman poduzeti prema drugom čovjeku.
Psi trgali leševe
- Kada su Nijemci došli u selo Pariži muškarci su izašli ih, iz straha, pozdraviti, ali su ih okupatori izveli izvan sela i strijeljali. Ubili su sve muškarce iznad 17 godina osim dva starca. Zatim su zapalili sedam kuća, tako da su ostale samo dvije. U selu Gajmovići Nijemci su zapalili sve kuće bez iznimke. Prije toga su protočili vino i uzeli svinje, dok se ostala marva na paši razbježala. Jednog mladića, Srećka Guština, tukli su goveđom žilom te ga prisilili da sam zapali svih osam kuća u selu, a među njima i svoju. Nekoje su prolili prije benzinom. U selu Ružići njemački su vojnici 7. listopada samo jednog muškarca našli kod kuće jer su se drugi posakrivali. Njega su odveli zajedno sa šest drugih iz sela Dobrili u jedan dolac. Ondje su sve prisilili da legnu pa su ih postrijeljali. U Cerovcima odveli su njemački vojnici devet muškaraca u Komandu. Zatim su sve postrijeljali u glavu pokraj jedne boksitne jame blizu sela Drndići. U Zabrežanima i Žgrablićima su Nijemci sve muškarce koje su našli kod kuće, njih 26, među njima i jednog dječaka od 14 godina odveli izvan sela i strijeljali. Poslije su opazili još jednog dječaka od 14 godina i njega strijeljali. U Zabrežanima je ostao živ samo jedan muškarac od 75 godina. Poslije toga su Nijemci ženama dozvolili da iznesu stvari iz kuće, a zatim su sve kuće, osim četiri, zapalili. Neke od njih i više drugih zakopali su seljaci na groblju, a druge u dolcu kod crkve Sv. Patra i Pavla.
Ponegdje je duže vrijeme ostalo mnogo nezakopanih mrtvaca. Neke su trgali psi. Tada je mladi svećenik Zvonimir Brumnić, kao nekada Tobija u Starom zavjetu, pokazao veliko junaštvo i djelo milosrđa. Išao je po Pazinskom polju te je, pozvavši neke seljake na pomoć sakupljao mrtvace po njivama, cestama i jamama iskopanog boksita te ih zakapao, dok su naokolo štektale njemačke strojne puške, opisao je ove krvave dane mons. Božo Milanović, ugledni istarski svećenik i veliki domoljub. (Mirjan RIMANIĆ)