Sjajnim dijalozima do emocija gledatelja

Iz predstave "Jesenja sonata"
Iz predstave "Jesenja sonata"

"Jesenja sonata" je prvi film Ingmara Bergmana u kojem je glumila čuvena Ingrid Bergman. Film je to koji je oduševio mnoge generacije diljem svijeta i gdje su Liv Ullmann i Ingrid Bergman ostvarile maestralne uloge, stoga su remake filma ili pak istoimena kazališna predstava težak imperativ za svakog redatelja i glumca.

Složeni odnosi

U prvoj ovogodišnjoj premijeri Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke u "Jesenjoj sonati", u režiji redateljice Ane Tomović, u glavnim je ulogama nastupilo četvero glumaca: Mira Furlan kao Charlotte, Marija Tadić kao Eva, Jelena Lopatić kao Helena i Leon Lučev kao Viktor koji su, sudeći po reakcijama publike, uspjeli u tom iznimnom zadatku.

Predstava, koja je gostovala u utorak navečer u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, govori o jednom od najsloženijih odnosa, onog majke i kćeri, što je prikazano poput vrlo složenih unutarnjih svjetova, koji se poput Pandorine kutije otvaraju nakon čega više ništa nije isto.

Charlotte je svjetski poznata pijanistica koja je svojoj karijeri podredila sve, uključujući i obitelj, a osobito svoje kćeri - Evu i Helenu. Nakon iznenadne smrti svoga partnera, Charlotte odluči potražiti utjehu kod kćeri Eve, koja s mužem Victorom i bolesnom sestrom Helenom živi na selu.

Već od samoga početka otkriva se da je Charlotte, premda uspješna pijanistica, vrlo sebična žena, koja se nikada nije posvećivala svojim majčinskim dužnostima. U sjajnim dijalozima s kćerkom Evom (izražajna Marija Tadić), Mira Furlan pokazuje vrsnu glumu te vrlo nadahnuti pristup ulozi, koji je neke gledatelje ganuo do suza.

Helena (Jelena Lopatić), pokazala je izraženu glumačku bravuroznost u vrlo teškoj, gotovo u potpunosti neverbalnoj ulozi, a inspiriran je bio i Leon Lučev.

Razmimoilaženje

Ljubomora i napetost između Charlotte i Eve dovodi do neminovnog sukoba, gdje jedna i druga proživljavaju veliku bol zbog nedostatka ljubavi i razumijevanja.

Eva je pozvala majku nadajući se pomirenju nakon dugih godina nesporazuma i razmimoilaženja. No, umjesto pomirenja, bijesom koji se u njoj sakupljao čitav život, Eva optužuje majku da ju je napustila i lišila majčinske ljubavi kako bi gradila svoju glazbenu karijeru.

Sve ono što je ranije bilo prešućeno, sada dolazi do vidjela, eksplodira i upravo su u tim naletima srdžbe, bijesa, tuge i očaja vidljive najbolje i najjače glumačke kreacije.

Predstava je izvedena na Maloj sceni INK-a, tako da se gledateljima činilo da su zajedno s protagonistima, u njihovoj kući, da su dio te teške obiteljske situacije, da osjećaju njihovu bol.

Publika nakon ove predstave nije mogla ostati ravnodušna, jer je svakoga potaknula na promišljanje o nekim vlastitim postupcima.

Konfrontacija

Zašto naziv "Jesenja sonata"? Radnja se odvija jedne jeseni koja može biti interpretirana i kao jesen u životu protagonistkinje, ili kao razdoblje gdje pada lišće, a time i maske, tajne… Sonata je pak skladba za, uglavnom, individualnu izvedbu, što podrazumijeva i konfrontaciju s ostalim glazbenicima, odnosno u ovome slučaju, s ostalim protagonistima. Već pri izlasku filma "Jesenja sonata", mnogi su kritičari govorili da je najviše bergmanovski od svih njegovih ostvarenja, upravo zbog konciznosti koja dozvoljava glumcima da razviju uloge. (Vanesa BEGIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter