"Sjaj u tami" – e, baš se takvim cinio koncert Massima Savica na njegovu domacem terenu, u ispunjenom labinskom KUC-u Lamparna. Prepjev klasika Walker Brothersa, po kojem je kratkoplamteci bend Dorian Gray ovog rodenog Rašanina ostao prepoznatljiv, najbolje docarava korist prave glazbene poslastice: mogli smo, barem na tren, zaboraviti turobnu socijalnu svakodnevicu i, kako pjesma kaže, "zamisliti život u ritmu muzike za ples".
Massimo i vrhunski šesteroclani bend pokazali su se doista kao "rješenje za osvježenje", pogodena zvucna kulisa proslave 90. obljetnice Labinske republike. Rijec je, ako pitate potpisnika, o onim koncertima koji ce vas natjerati da vec sutradan pohitate spržiti posljednji CD tog izvodaca, a u ovom slucaju i ponukati da se zapitate što vam je to onomad smetalo kad ste revno okretali radiostanice cim je DJ pustio Massima. Žalopojke onih tvrdokornih kibica da ovaj svojom afektacijom promijeni osobni opis, recimo, Štuliceve "Gracije"?
Voljeli ili ne njegov stil, Massimo vokalno "mrvi u prah", toliko je jak interpret da se poigrava glasom, radi što mu padne na pamet. Rijedak je domaci izvodac koji, kao neupitan autoritet, bez srama može obradivati klasike.
I da pjeva "Bižuteriju", zadnji adut Jelene Rozge, premda je to teško i zamisliti, caskom bi ga, bojim se, pretvorio u - biser.
Savic, srecom, gaji bolji glazbenik ukus. Na radost publike u Lamparni koja je, razbivši pocetnu sramežljivost, zapjevala uglas balade, od "Lošeg vina" do "Bacila je sve niz rijeku", a oduševljenje su izazvale uspješnice iz osamdesetih - "Samo jedan dan", "Stranac u noci" i, naravno, "Sjaj u tami". Prihvacene su i "Stine", "Odjednom ti"…, a i one najtvrdeg srca morali su proci žmarci kad je Massimo raspalio refren u "Traži me" koju je napisao Arsen Dedic. Nego, zašto je izostala "Benzina"?, upitali su se vjerojatno mnogi.
Koncert je u višu brzinu zapravo prebacila "Samo za tvoje oci", s istoimenog drugog albuma Doriana Graya. "Pjesme su kao vremenske kapsule: ova, eto, prisjeca na dane prve ljubavi", komentirao je Massimo. Pricao je malo, probavao je s labinskom cakavicom, ma ni mu propjo hodilo. Pogodio je samo ono finalno "Se me boli!" nakon što je gromkim pljeskom pozvan na drugi bis kojim je zakljucio dvosatnu svirku. Dobro, ajde, potrefio je i usklik "Kova je nasa!".