Mnogi trgovci i pružatelji razlicitih usluga svakodnevno krše Zakon o potrošacima, a da sami potrošaci toga (gotovo) i da nisu svjesni. Sitna slova na deklaracijama razlicitih proizvoda, pogrešno prevedene deklaracije, ali i "minijature" ispisane na raznoraznim ugovorima vrlo su cest razlog zbog kojeg potrošaci upucuju pritužbe društvima za zaštitu njihovih interesa, ali i Državnom inspektoratu.
Hana Juric, voditeljica pulskog savjetovališta Društva za zaštitu potrošaca Istre, kaže da je pritužbi, nažalost, puno.
- Clanak 17. Zakona o zaštiti potrošaca regulira što obavijest o proizvodu mora sadržavati. Stavak 4 toga clanka kaže da svi podaci moraju biti na hrvatskom jeziku, jasni, citljivi i vidljivi. Medutim, trgovci, koji su odgovorni za obavijest, toga se ocito vecinom ne pridržavaju, a cine li to s namjerom ili im velicina proizvoda ne dopušta veca slova, u to ne ulazim, kaže Juric.
I dok pri kupnji šampona ne nastaje veca šteta za džep potrošaca, iako šteta ne bi trebala iznositi ni lipe, puno je veci problem kada klijent potpiše ugovor i preuzme višegodišnju obvezu u tisucama kuna, previdjevši sitna, ali bitna slova.
Juric kaže i da je i ovdje bilo pritužbi, najcešce na pružatelje telekomunikacijskih usluga koji ispisuju opce uvjete vrlo sitnim slovima na poledini ugovora.
Poznat nam je, recimo, slucaj da tzv. osobni bankar u pulskoj poslovnici jedne banke nije dopustio klijentu da ugovor o stambenoj štednji u miru išcita kod kuce. Štoviše, upalila mu je cak klasicna prijevara jer je uspio uvjeriti klijenta da uloženim novcem može "kupiti vrijeme", odnosno da mu se iznos koji je uplatio koncem godine racuna kao da je štedio citavih 12 mjeseci.
No, što uciniti u ovakvim slucajevima? Juric savjetuje da se slucajevi prijave Državnom inspektoratu. (Piše M. VERMEZOVIC IVANOVIC)
VIŠE O OVOJ TEMI MOŽETE PROCITATI U TISKANOM IZDANJU.