Tijekom predavanja na temu "Mitološki vodic kroz Istru" u premanturskom društvenom domu, novinar Glasa Istre Davor Šišovic dao si je težak zadatak mapiranja istarskih potencijala koji još uvijek nisu iskorišteni, barem ne u zadovoljavajucoj mjeri. Iako svjetska arheologija priznaje šandaljskog pracovjeka, Šišovic navodi više razloga zbog kojih se taj podatak ne koristi u promociji Istre kao najstarijeg obitavališta covjekovog pretka u regiji.
- Šandaljskog je pracovjeka otkrio Mirko Malas, a jedna ga je osoba osporila i bacila njegovo istraživanje u sjenu. Necu spominjati njegovo ime, dovoljno vam je znati da je dugo godina radio na obnovi muzeja krapinskog pracovjeka. Novije nalaze o šandaljskom pracovjeku trenutno je nemoguce pronaci jer je pecina u kojem je pronaden zub i kremeni sjekac urušena, a tome treba dodati da se nalazi na podrucju kaznionice Valtura, kazao je Šišovic.
Predavanje o mitologiji Istre Šišovic je zapoceo pricom o stopama dinosaura, ali i o geološkoj povijesti crvene Istre koja je starija od sive i bijele i koja se istarskom poluotoku prikljucila tijekom tektonskih kretanja kroz dugi niz godina.
- To znaci da dinosauri možda i nisu hodali na ovoj zemljopisnoj širini, no to je sada naše. Službeni je podatak da se otisci stopa dinosaura mogu pronaci na cetiri mjesta, no vjerojatnije je da tih mjesta ima petnaestak. No i da ih je bezbroj, ako ih ne znamo iskoristi i marketinški promovirati, osim za domicilno stanovništvo koje o tome nešto zna, turistu ce izgledati samo kao nezanimljive rupe u kamenu, kaže Šišovic.
Tijekom svog predavanja o Istri Šoišovic se dotaknuo i takozvanih istarskih piramida (brežuljci Picugi i Mordele), istarskog Stonhengea (na brežuljku u sklopu Mordela naziva Mali sv. Andeo), a govorio je i o nezaobilaznim zmajevim brazdama koje je meditacijom i viskom pronašao Slovenac Marko Pogacnik.