Našoj se redakciji obratila citateljica požalivši se na pojavu šišmiša u centru Pule. Kako je rekla, u Marulicevoj ulici ove im životinje ulijecu u stanove. "Kako imam malu djecu strah me jer ne znamo što napraviti. Stavili smo otrov za zmije na prozore, koji nam je dao veterinar jer ih, navodno, treba rastjerati, ali šišmiši još uvijek dolaze", stoji u pismu.
Kako saznajemo od voditelja Službe za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju županijskog Zavoda za javno zdravstvo Nediljka Landeke, šišmiši su zakonom zašticene životinje i svako uznemiravanje, a kamoli ubijanje, kažnjivo je.
- Osim toga, otrov za zmije, koje su takoder zakonom zašticene, ne postoji. To je ustvari repelent, tvar na bazi naftalena ili kamfora, koji odbija zmije. No, bilo kakvo trovanje, kako zmija tako i šišmiša, ne dolazi u obzir, istice Landeka.
Pojašnjava da bi šišmiše, iako ih se ljudi bezrazložno plaše zbog raznih predrasuda, trebalo pustiti na miru i da bismo trebali biti sretni što još uvijek obitavaju na ovim staništima.
- Radi se o ugroženoj skupini sisavaca zbog gubitka staništa i velikog korištenja pesticida. Hrvatska se može pohvaliti da je rijetka zemlja u Europi koja je zadržala veliki broj vrsta, iako se to nije dogodilo zato što o njima vodimo brigu, vec nemamo novca za pesticide, nemamo obnovljena procelja i tavanske prostore pa smo im tako pružili priliku da ostanu još neko vrijeme s nama. Morali bismo biti sretni što imamo šišmiše u neposrednom okruženju jer se hrane kukcima koji nama smetaju. Primjerice, šišmiš u noci pojede 500 komaraca. On je leteci sisavac, toplokrvna je životinja i stoga koristi puno energije i mora puno jesti svake noci. Iako su im komarci premali i radije jedu nocne leptire, šišmiši su nam neophodni za održavanje prirodne ravnoteže, što mi i ne vidimo, kaže Landeka.