S obzirom na to da se intervencija američkih i savezničkih snaga na Siriju čini sve izglednijom, zapadni su vojni analitičari pripremili opcije koje Siriji stoje na raspolaganju za vojni odgovor i eventualnu odmazdu.
Sve upućuje na to da će napad američkih, britanskih i vjerojatno francuskih snaga uključivati oružje dugog dometa - odnosno krstareće rakete Tomahawk koje će se ispaljivati s brodova ili s podmornica. U napad će se možda ići i zrakoplovima, ali će se oni vjerojatno korisiti oružjem koje se može ispaljivati izvan sirijskog zračnog prostora. To će sirijskim snagama znatno otežati obranu ili protunapad. Sirijska protuzračna obrana nekad je bila vrlo sposobna, temeljena na starijim ruskim sustavima S-200/SA-5, zajedno s novijim SA-22 i SA-17. Sirija je također opskrbljena kineskim sofisticiranim radarskim sustavima. Cjelovitost protuzračnog sustava možda je narušena gubitkom teritorija i prelaskom nekih radarskih i protuzračnih postrojenja u pobunjeničke ruke.
No, sirijska je zračna obrana i dalje vjerodostojna, tvrdi BBC. Ne treba, međutim, zaboraviti da su izraelski zrakoplovi napadali sirijske ciljeve i prošli relativno neokrznuti. Sofisticirane zapadnjačke zračne snage dobro su pripremljene za svo oružje koje Sirijci imaju na raspolaganju. Da, to oružje može oboriti zrakoplov, ali piloti zapadnih letjelica imaju na raspolaganju tehnologiju i mogućnosti obrambenih taktika protiv njih. Nepoznato je što je s puno učinkovitijim sustavom S-300, koji su Sirijci naručili iz Moskve, ali se misli da sustav još nije posve isporučen i operativan.
Sirijci bi mogli pokušati odgovoriti američkim i savezničkim mornaričkim snagama koristeći se svojim arsenalom protubrodskih projektila razmještenih uz obalu. Na primjer, Sirija raspolaže ruskim Jahontima, supersoničnim protubrodskim raketama poznatim u NATO krugovima kao SS-N-26. No i njima bi plovila s kojih će se ispaljivati Tomahawci mogli biti izvan dometa.
Jedna od opcija sirijske odmazde bila bi intenziviranje napada na pobunjenike u nastojanju da se ostvari neka lokalna spektakularna pobjeda za jačanje morala režimskim snagama i davanja na znanje Amerikancima da je Asadov režim netaknut. Alternativa bi mogao biti pokušaj širenja sukoba na regiju napadom na Tursku, američke snage u Jordanu ili čak lansiranjem balističkih projektila na Izrael. Rizici su, pritom, ogromni.
Turska se je itekako sposobna braniti, kao i Amerikanci u Jordanu. U obje zemlje raspoređeni su sustavi Patriot. Napad na Izrael također je manje vjerojatan. Napad na tu zemlju mogao bi izazvati masovan odgovor. Izazivanje šireg sukoba vjerojatno ne bi bio u interesu Damasku ili, još važnije, njegovu savezniku Teheranu koji je već u sporu sa Zapadom oko nukleranog programa i ne treba mu dodatni problem. Sirija bi mogla pokušati iskoristiti skupine poput Hezbolaha za napade na američke ili zapadne ciljeve u inozemstvu. I to je malo vjerojatno, jer je skupina pod kontrolom Teherana, a njemu širenje sukoba ne odgovara, a i sam je Hezbolah u teškoj poziciji pošto se svrstao uz Asada. Stoga bi i ta skupina mogla odlučiti da joj je bolje ne uvlačiti se u nove konflikte. (Hina)