Jeste li se ikada, kao mali ili veliki, igrali lego-kockicama? Gradili kuce i nebodere od šarenih komadica i zamišljali kako bi bilo živjeti u gradu nalik lego-fantaziji? Prvi pogled na singapurski pejzaž vratio me u lego-svijet djetinjstva. Vitki, stakleni neboderi, velike zgrade živih boja, pravokutna mreža ulica, kockaste zelene površine dotjeranih parkova, futuristicki mostovi, nadvožnjaci, podvožnjaci. Sve je novo, cisto i gotovo sterilno.
Singapur je najmanja zemlja u jugoistocnoj Aziji, ali istovremeno jedna od najbogatijih, najgušce naseljenih, s najvišim standardom i najrazvijenijom ekonomijom. Veliko je prometno cvorište, s najgušcim pomorskim i zracnim prometom, brzo raste u visinu, ruši se i gradi, razvija i mijenja, poštujuci ekološke norme, pa je zagadenost prisutna samo u tragovima, a rigorozni zakoni brinu se da i ti tragovi budu minimalni. Zatvor ili visoke novcane kazne cekaju onog kome padne na pamet da puši u zatvorenom prostoru, javno urinira, baci papiric ili žvakacu gumu na pod. Trgovanje drogom ili nošenje oružja bez dozvole kažnjava se vješanjem. Kriminal i narkomanija su gotovo potpuno iskorijenjeni, vandalizam je rijetka pojava… Singapur, mala otocna država-grad, danas je jedno od najsigurnijih mjesta za ljubitelje nocne šetnje ulicama grada.
Legenda kaže da je na otok prvi došao princ Palmbang u potrazi za zaklonom od velike oluje. Hodajuci šumom susreo je cudnu i mocnu životinju za koju je mislio da je lav (ali sudeci po geografskom položaju, vjerojatno je ipak bio tigar). To cetveronožno bice bilo je vladar otoka, a nakon što ga je princ pobijedio, proglasio je sebe kraljem i otok nazvao Singa Pura, što na sanskrtu znaci »lavlji grad«.
Tijekom povijesti otokom su vladali mnogi - malajski vladari i tajlandski vazali izmjenjivali su se s nizozemskim, portugalskim i britanskim kolonizatorima. Još i danas prisutna je ta mješavina kultura, jezika i obicaja. Kinezi, Indijci, Malajci, taoisti, budisti, hinduisti, kršcani, muslimani - svi mirno žive pod istim singapurskim krovom. Službena su cak cetiri jezika: kineski, malajski, engleski i tamilski, ali najcešce se sporazumijevaju cudnom mješavinom sviju cetiri, zvanom »singlish«.
U bezbrižnoj šetnji sigurnim ulicama grada lako je prepoznati pojedine cetvrti njegovih šarenih stanovnika. Kineska cetvrt prepuna je crvenih lampiona, oslikanih natpisa i dobrih restorana. Mala Indija prepoznatljiva je po hinduistickim hramovima, mnoštvu žena obucenih u sarije i mirisu curryja u zraku. Indijska glazba cuje se na svakom uglu, a bollywoodski filmovi glavna su im razbibriga. Glasovi mujezina što pozivaju na molitvu, mnoštvo džamija, malih radnji s cilimima, nargilama i zacinima karakteristike su arapskog kvarta. Šuma staklenih nebodera, novih, visokih zgrada, fontana i supermodernih trgovackih ulica slike su blistavog gradskog centra. Cijeli je otok povezan mrežom superbrze podzemne i nadzemne željeznice. Cistoca je pola zdravlja, a glavni moto su rad, red i disciplina.
Singapur nekoc nije bio ni cist, ni blistav. Još do pocetka 19. stoljeca otok su medusobno dijelile džungla i mocvara, lokalni seljaci borili su se s tigrovima, a obala je bila udobno piratsko gnijezdo. Potom je došla britanska Istocnoindijska kompanija i od 1819. godine podrucje se pocelo ekonomski razvijati. Doselilo se stotinjak britanskih poduzetnika s mnoštvom indijskih, kineskih i malajskih radnika i svi su se prihvatili posla. Isušili su mocvare, raskrcili džunglu, najurili pirate i u samo nekoliko desetljeca sagradili mali centar trgovine i pomorskog prometa.
Drugi veliki bum u povijesti ovog malog podrucja dogodio se nakon osamostaljenja od Malajske Federacije 1965. godine. U to doba Singapur je bio tek mala, relativno siromašna zemlja koja je u sljedeca tri desetljeca doživjela nevjerojatan razvoj. Slican gospodarski procvat dogodio se u još tri male azijske države: Južnoj Koreji, Tajvanu i Hong Kongu. Zbog visokih stopa gospodarskog razvoja i brze industrijalizacije te cetiri male zemlje prozvane su »Azijski tigrovi«.
A kako se živi u užurbanom gradskom svijetu visoke tehnologije, cistoce i blistave arhitekture? Singapur se nalazi gotovo na samom ekvatoru, pa ima tropsku klimu s mnogo suncanih dana. Temperatura i vlažnost zraka vrlo su visoki. Visok je i životni standard i broj stanovnika. Jezikom brojeva taj podatak izgledao bi ovako: na površini od oko 700 cetvornih kilometara udobno se smjestilo oko pet milijuna ljudi ili, drugim rijecima, na površini oko 80 puta manjoj od Hrvatske živi gotovo jednak broj stanovnika, i gotovo svi imaju barem jedan mobitel, automobil, kucno racunalo, stan i klima-uredaj.
Ljudi su užurbani, ali imaju u sebi mirnocu, pametni su i visokoobrazovani, ali jako puno rade, multikulturalni su i teže globalizmu, ali se cvrsto drže vlastite tradicije, i koliko god razliciti bili, ostvarili su visok stupanj medusobne tolerancije pod motom: »Dok je zdjela puna riže, nema smisla buniti se«. I svatko ide svojim putem ne zamarajuci se previše razlicitim životnim obicajima i vjerskim stavovima svojih susjeda. Državna politika najstrožeg kažnjavanja rasizma bilo koje vrste uvelike je pridonijela pomirenju kulturoloških razlika unutar društva. Tako je svakom Singapurcu pružena mogucnost da se uklopi u moderne globalne trendove a istovremeno zadrži tradicionalne obicaje svojih predaka.
Gradske ulice i mali hramovi prava su pozornica tim zanimljivim kontrastima. Moderni biznismen u odijelu i kravati u tradicionalnom ritualu moli se za uspješnost u poslu, Indijac u tunici s aktovkom u ruci užurbano hoda plocnikom, žena u sariju šece s mobitelom na uhu. Mladi se zaljubljeno drže za ruke, ali i dalje sklapaju brakove koje su im dogovorili roditelji, jer odmalena ih uce da ne postoji ljubav na prvi pogled vec se ona rada tek nakon što se odabrani partner dobro upozna.
Singapur je nadaleko poznat po najvecoj stopi smaknuca za pojedina kažnjiva djela i visokim novcanim kaznama za ometanje reda i cistoce. Golotinja na bilo kojem mjestu vidljivom javnosti, konzumiranje hrane ili pica u metrou, prelazak ceste na crveno svjetlo… drasticno ce vam stanjiti novcanik. Sankcionira se cak i nepuštanje vode u javnim toaletima ili bacanje žvakacih guma na plocnik koji je toliko cist da se iz kuce može i u papucama.
Singapurci su izgradili grad buducnosti u sadašnjosti, grad visoke tehnologije, kontrole i samokontrole, ali ipak katkad vole na trenutak otici iz njega, u džunglu ili podvodni svijet fantazije, i zaboraviti na užurbani ritam svakodnevice. Usred grada nalazi se prirodni rezervat Bukit Timah, gdje se mogu vidjeti tragovi prašume i nekoliko autohtonih tigrova (legendarnih lavova) koji s noge na nogu šecu utabanim stazicama ili lijeno zijevaju u debeloj hladovini stabla. Siti i zadovoljni.
Na obližnjem otocicu Sentosa izgraden je pomalo futuristicki akvarij. I dok hodate njegovim podvodnim hodnicima, cijelo morsko životinjsko carstvo pliva vam nad glavom. Morski pas pokazuje raskoš svojih zuba na udaljenosti od svega nekoliko centimetara, ribice i ribetine pomalo nezainteresirano plutaju, meduze imaju modnu reviju vlastitih žalaca, raže lepršaju poput velikih morskih leptira, kornjace uspavano gledaju svijet oko sebe, delfini izvode dobro uvježbane ekshibicije, a djeca i odrasli smiju se s jednakim veseljem u ocima. Od svih tih boja i peraja pažnju mi je privuklo jedno cudnovato krhko bice strašnog imena - morski zmaj. A takvi su mi nekako bili i Singapurci, istovremeno i strašni i krhki. U gradskom okruženju pomalo nalik neumornim pcelama radilicama, u trenucima opuštenosti nasmiješeni i razigrani poput djece.