Manje je poznato da je 1699. godine u Poreču "na veselje opće zajednice" javno pogubljen izvjesni Domenico Furlan, nakon što je uhvaćen u Novigradu zbog krađe srebra iz Eufrazijanove bazilike. Poznato je da je palaču Sinčić, najveću i najznačajniju baroknu palaču u Poreču (sada Zavičajni muzej Poreštine), u 18. stoljeću dao izgraditi Antonio Sincich, pripadnik jedne od najutjecajnijih novovjekovnih porečkih obitelji, no manje je poznato da je to uspio jer se oženio za bogatu ženu. Kad smo kod bogatstva i moći, tada mali poluotočki grad s tisuću stanovnika nije imao plemiće (izuzev onih iz doseljene obitelji Corsini), pa su porečki plemeniti građani (koji su činili desetinu ukupnog gradskog stanovništva) tu titulu stjecali uplatom točno propisane svote dukata u gradsku blagajnu.
Epidemije
Dijelovi su ovo prekjučerašnjeg predavanja "Svakodnevica u novovjekovnom Poreču" koje je prekjučer u svečanoj dvorani Tone Peruško pulskog Filozofskog fakulteta održala ravnateljica Zavičajnog muzeja Poreštine dr. sc. Elena Uljančić-Vekić.
U prvoj polovici 17 stoljeća gradić je bio u krizi zbog posljedica epidemije kuge i malarije te Uskočkog rata. Slijedio je postupni demografski oporavak uz doseljavanje Vlaha, Hrvata, Veneta… Krajem 17. stoljeća Poreč je za svoje potrebe mogao osigurati žitarice za svega četiri mjeseca, pa je stoga žito morao otkupljivati iz ostalih krajeva Mletačke Republike. U 18. stoljeću grad je procvao, demografija se poboljšava, grade se nova zdanja, poput palače Sincich. Elena Uljančić-Vekić pokazala je i grafiku iz 1775., koja prikazuje prve kupače na rivi.
Odijela
Porečani su tada pratili modne trendove u Veneciji; prevladavala je crna boja - žene su nosile haljine, korzete s dekoriranim rukavima koji su bili skuplji od haljina, dok su muškarci moć pokazivali uniformiranim odijelom, noseći mali mač i plašt. (Z. ANGELESKI)