Nema onoga koji barem jednom nije pogledao snimku na YouTubeu. Iz svih kutova start izgleda jednako strašno. Samo... U djeliću sekunde trebalo je procijeniti situaciju, protivnički igrač bježi u kontru i ima otvoren put prema golu... Na žalost Miralema Sulejmanija, Josip Šimunić nije imao izbora. U 80. minuti važne kvalifikacijske utakmice sa Srbijom Joe je vjerojatno spasio Hrvatsku od poraza i istodobno postao srpski neprijatelj broj jedan.
Marakana je proključala od bijesa. Evo kako je Šimunić proživljavao zbivanja iz te osamdesete minute beogradske utakmice:
- Ma, normalno da sam istog trenutka znao da ću dobiti crveni karton. Jesam li pogledao snimku? Jesam. Stvarno izgleda brutalno, ali svejedno bih opet postupio jednako. Ja ću za moju momčad uvijek poginuti, pogotovo za hrvatski dres. Naravno da nisam htio da ispadne tako ružno, ali ne mogu ja u djeliću sekunde procijeniti hoću li napraviti blag ili težak prekršaj. U takvim situacijama ideš instinktivno na loptu, ne razmišljaš puno. Znao sam da će Sulejmani, ako ne napravim prekršaj, ići sam prema Pletikosi. A znao sam unaprijed da sam kratak... , kaže Joe, koji ima potrebu ispričati se Sulejmaniju za pogibeljan start koji je srećom prošao bez posljedica.
- Nazvat ću ga ovih dana i ispričati se za ono što sam napravio. Momak mora znati da nisam imao namjeru ozlijediti ga. Nadam se da je u redu. Mislim da je fer i sportski nazvati ga, to je najmanje što mogu učiniti jer je mogao proći i s težim posljedicama.
Ono što je uslijedilo poslije prekršaja više nije imalo veze s nogometom. Joe se našao na udaru srpskih reprezentativaca, trenera, fizioterapeuta. Bijesni navijači nagrnuli su na ogradu, prema Šimuniću su počeli letjeti odlomljeni komadi sjedalica, plastične boce, upaljači... A od mjesta gdje se dogodio prekršaj do "spasonosnog" tunela trebalo je prehodati dobrih sedamdesetak metara. Nije bilo lako...
- Ma... Sve je to dio nogometa. U žaru borbe svatko svakome kaže svašta. Sve je to u redu, shvaćam ja i njihove igrače i navijače. Vidio sam da su počele letjeti stolice, ali što da im radim. Da su me i pogodili ne bi mi bilo ništa, imam ja tvrdu glavu. Ne zamjeram, svatko navija za svoje. Da se obrnuta situacija dogodila u Zagrebu i naši bi navijači reagirali jednako. To je sasvim normalno. I da vam kažem, svaka čast navijačima na Marakani. Stvorili su paklenu atmosferu, bilo je žestoko. Koja god momčad dođe u Beograd, bit će joj jako teško igrati.
Hrvatska je u svakom slučaju na Marakani jako teško igrala, pogotovo u prvom poluvremenu tijekom kojega je, kao nikad dosad, bila u podređenoj ulozi. Zašto?
- To je sasvim normalno. Mi smo imali cilj usporiti utakmicu i nastojati, što je moguće duže, ne primiti gol. Mi smo u tome uspjeli, vodili smo 1:0... I onda smo primili pogodak kako smo ga primili. Imali smo poslije igrača više, a onda se dogodio onaj moj prekršaj do kojega nije trebalo doći. Međutim, lako je biti pametan poslije utakmice. (Marko CVIJANOVIĆ)