- Ćakular - nova vrst kaštelirskega libra, ki čuda povida, ma ne sve, takvo je objašnjenje naslova svoje nove knjige, svojevrsnoga rječnika kaštelirskog govora, dao Antonio Nini Simonetti iz Tadini, inženjer, svjetski putnik, pisac, zaljubljenik u istočnjačku civilizaciju, posebno zainteresiran za djela Marca Pola.
Promociju knjige priredio je nedavno u Kašteliru pred brojnim sumještanima koje je nasmijao svojim maštovitim objašnjenjima kaštelirskih riječi, pričama, ćakulama. Kako je na kraju u šali rekao, malo je strahovao od promocije, ali "sve je dobro prošlo, ni bilo puno ovih iz Tadini".
Ćakular kaštelirskega govora klašika, da se ne zagubi najlipji govor na svitu deset mijari špjeganih besid - kako piše na naslovnici knjige - rezultat je dvogodišnjeg rada tijekom kojeg je Simonetti marljivo sakupljao, bilježio i objašnjavao riječi iz dijalekta svoga kraja.
Deset tisuća riječi ne suhoparno prevedenih na hrvatski, već objašnjenih kaštelirskim riječima, izrazima, duhovitim štoricama, dosjetkama, onime što je u danom trenutku neku riječ najbolje opisivalo. Tako su dobiveni živopisni opisi - primjerice, uz riječ srićan je tumačenje "more biti samo uni ki zna koliko mu je dosti", "visoko - san zavisija pršute u konobi, da ih ne mački, svejeno su skakli iz bačve", "Venecija je uzidana s kamenjem iz naše Tarske vale", ili "gramper - naš je, njega ne damo".
- Stija san zbilježiti neke beside kaštelirskega govora klašika, prije utjecaja masmedija. Ja san rano otiša u svit i bija cili život u svitu i dolazija u Kaštelir samo na ferije.
Naš kraj ima izuzetno bogatu kulturu jer na jednom kvadratnom kilometru imamo slavensku kulturu u Kašteliru i romansku u Labincima. I u mojoj obitelji je bilo miješanja kultura, moj nono je bio Simonetti, a nona Stančić, pripovijeda autor.
Kako je objasnio u "Komunikatu", predgovoru svoje knjige, na ideju je došao prilikom obilaska seoskog groblja, kad se pogledom na mnoga imena ljudi koji tamo počivaju vratio u vremena kada je Kaštelirština bila njihov svijet.
Pravo rješenje nije bilo niti dati objašnjenje samo na hrvatskom ili talijanskom jeziku "prke to ne bi dosti pomoglo mladin Kaštelircima da gvantaju širinu, dimbočinu i pravi šenšo mentalnih kreacijoni Kaštelirci, kih se ne bi sramija ni uni veli škritor Balžak u već kaži".
I zato se odlučio na način opisa "autentiko dreto", kako su nekada mislili i govorili i kako to još i danas rade stariji mještani.
Simonetti dodaje da mu je još jedna prepreka bila i ta što svako mjesto, ulica, pa čak i obitelj na Kaštelirštini ima svoje riječi i izraze.
- Dvi neviste ki su došle svaka iz svojega kraja do smrti drže svaka svoj govor. Dva brata ki su skupa odresla i žive pod štešen krovom imaju diferente ešprešijone. Kad burelaju skupa jedan reče "punat je njihov", drugi "punat je njen" i od toga se ne cedi, kaže Simonetti.
Svaka riječ iz Ćakulara, koji čini prvi dio knjige i u kojem su objašnjenja, nalazi se i u drugom dijelu knjige, u Besidaru, gdje je napisana s naglaskom, za one manje vične kaštelirskom izgovoru. Treći pak dio čine Dodatki koji su mala enciklopedija - tu su navedena mjesta Kaštelirštine, kaštelirske igre, dani, štajuni, lune, prezimena iz lapid, imena kako se mještani zovu međusobno, nadimci ili šoranomi, dela u agrikulturi, imena kampanja, alati, loze te šćolice ili poslovice. (V. HABEREITER)