Iako je Zakon o kriticnim infrastrukturama tek stupio na snagu vec je naišao na oštre kritike strucnjaka s podrucja sigurnosti. Naime, tim su Zakonom odredene nacionalne i europske kriticne infrastrukture, upravljanje kriticnim infrastrukturama, te izrade analiza rizika i sigurnosni planovi vlasnika kriticnih infrastruktura.
Iako je evidentno rijec o osjetljivom sigurnosnom podrucju, od najvišeg interesa nacionalne sigurnosti, za veci dio provedbe Zakona zadužena je Državna uprava za zaštitu i spašavanje.
- Uopce se ne radi o državnom tijelu, koje bi po svojoj definiciji moglo biti nositelj provedbe Zaštite kriticne infrastrukture, vec je u pitanju tek jedna od uprava koja prije svega ima zadacu organizirati zaštitu i spašavanje u slucajevima prirodnih katastrofa ili slicnih nesreca.
Državna uprava za zaštitu i spašavanje i nije osposobljena za izradu sigurnosnih procjena, niti su joj dostupni povjerljivi sigurnosni podaci, tvrde naši sugovornici koji su i ranije upozoravali zakonodavce na manjkavost ovog izuzetno važnog propisa.
Državna uprava za zaštitu i spašavanje nije usmjerena na proaktivno, vec reaktivno djelovanje, odnosno njezini se mehanizmi aktiviraju tek nakon što do odredene ugroze vec dode.
- Može li Državna uprava za zaštitu i spašavanje sudjelovati u izradi kvalitetne sigurnosne procjene npr. rijecke rafinerije? Niti jedna sigurnosno-obavještajna agencija u Hrvatskoj, niti ostala državna tijela koja se bave pitanjima sigurnosti nemaju obvezu razmjenjivati podatke s Državnom upravom za zaštitu i spašavanje.
To su sigurnosni podaci do kojih predstavnici Državne uprave za zaštitu i spašavanje i ne mogu sami doci, niti tamo rade analiticari koji bi mogli sagledati sve potencijale ugroze što prijete nacionalnoj i europskoj kriticnoj infrastrukturi, kritika je upucena zakonodavcima koji ocito i zbog vlastitog neznanja nisu dovoljno temeljito pristupili izradi Zakona o kriticnim infrastrukturama.
Niti u jednoj europskoj zemlji uprava nalik na hrvatsku Državnu upravu za zaštitu i spašavanje nije zadužena za procjenu ugroženosti i provedbu zaštite kriticne infrastrukture. Uglavnom je to povjereno državnim tijelima najviše razine ili se pak zaštita kriticne infrastrukture provodi kroz stalne koordinacije nadležnih državnih tijela. (A. RAIC-KNEŽEVIC/Novi list)
CIJELI TEKST PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU.