Ne stignu li uskoro sredstva Ministarstva socijalne politike i mladih, tri tajna skloništa za žrtve nasilja u Istri mogla bi se naći u ozbiljnim problemima. Iako je ključ u bravu zadnji scenarij, jer koordinatorica Sigurne kuće Jadranka Černjul veli da se skloništa neće zatvoriti, broj smještajnih kapaciteta sigurno će se morati smanjiti.
- Već je ožujak, od nadležnog ministarstva nismo dobili ni kune. Od Ministarstva smo zatražili sufinanciranje u iznosu od 300 tisuća kuna, no od osnutka 2006. godine samo smo jednom dobili taj postotak, a davanja svih ostalih godina bila su znatno manja, veli Černjul.
Po njenim riječima, ne dođe li državni novac, umjesto tri skloništa, u Istri će funkcionirati smo jedna tajna lokacija. Statistike pokazuju da najviše žena dolazi s područja Umaga i Poreča gdje su se nakon rata ili u potrazi za sezonskim poslom doselile iz Slavonije i BiH.
- U međuvremenu su zasnovale obitelj, počeli su ekonomski problemi. Nema novca, muškarci počinju piti i odlaziti u kladionice, zadužuju se, nastane krah, a žene su cijelo vrijeme materijalno ovisne o muževima jer nemaju financijsku potporu obitelji ili se ne žele vratiti i biti na teret roditeljima, veli Černjul.
Iskustva Sigurne kuće pokazala su da među zlostavljačima u Istri ima policajaca, vojnih djelatnika, psihologa, profesora, arhitekata, odvjetnika, dobrostojećih poduzetnika.
Černjul kaže da su nasilnici sve perfidniji i da udaraju tamo gdje se ne vidi, preko jastuka po glavi i najčešće preko odjeće. Žene od udaraca teže podnose maltretiranje i svakodnevno ponižavanje. Govore ima da su debele, ofucane, ružne, prljave, niškoristi. Strašnih priča ima, a zabrinjava što sve više ima seksualnog zlostavljanja, priča koordinatorica Sigurne kuće. (D. BAŠIĆ PALKOVIĆ)
VIŠE O OVOJ TEMI ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.