U najezdi restorana, gostiona i kafića koji se svakodnevno otvaraju, pa zatvaraju, mijenjaju vlasnike, djelatnike i ugostiteljsku ponudu, proslaviti pola stoljeća opstojnosti veoma je rijetko. Doda li se tome i da je gostionica na rivi, smještena u jednom njenom kutku iz kojeg puca pogled na luku i starogradsku jezgru, poznata i posjećena gurmanska destinacija, shvatljivo je da je "Sidro" jedan od kulinarskih brendova Rovinja. "Sidro" je, naime, čvrsto usidreno u gradsku ugostiteljsku ponudu.
- Godinama prije otvaranja "Sidra" sa svojim sam roditeljima iz Niša dolazila na more u Rovinj. Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća moj otac Krsta, koji je bio ugostitelj, toliko se zaljubio u grad da je odlučio u njemu ostati. Na mjestu današnjeg "Sidra" sanjao je ono što će mu ta lokacija pružiti. I uspio je, u svibnju 1966. na ondašnjem brisanom prostoru, odnosno rupi u kojoj se gasilo vapno, otvorio je sa suprugom Živkom obiteljski posao. Sidro je bačeno, veli nam smiješeći se, kćerka i druga generacija obiteljske tradicije Gordana Paoletti, koja je uz starinske i kontinentalne recepte rukom ispisane u bilježnice, a koji su se pažljivo prenosili iz generacije na generaciju, u ponudu ?Sidra? uvela i nove ukuse kao i trendove u gastronomiji. Naime, Gordana i suprug Gianni Paoletti uspjeli su, i kada to nije bilo tako "in" spojiti stare i nove ukuse.
- Ne, nemam recept za uspjeh jer nema tu neke velike filozofije. Kao i svaki ugostitelj svjesna sam da je osnovni sastojak svakog recepta ljubav prema kulinarstvu i strpljenje prilikom njegove priprave. Meni osobno kuhanje predstavlja veliki užitak, pa nekako ispada da sam i danas, uz talentiranu i profesionalnu ekipu, i sama prečesto za štednjakom, ili barem u blizini hladnjaka i to kad treba i kad ne treba, kaže alfa i omega "Sidra", simpatična Gordana dodajući i da joj je, osim naslijeđenih recepta, u prilog uvijek išla i priroda.
- Iznimno, naročito kada je riječ o gastronomiji, poštujem godišnja doba, a time i sezonske proizvode. Nekad iz prirode, a danas poštenije je reći od domaćih proizvođača nabavljam ono najsvježije i najbolje iz vrtova. Potom kreće akcija - kuhanje, miješanje, pečenje i uvijek u malim količinama pošto se radi o gozbama za nepce i jelima za dušu, pojašnjava Paoletti, koja iako drži konce u rukama veli da za nju nema zime.
Naime, sinovi Vanja i Gordan, treća su generacija obiteljskog poslovnog naslijeđa. Uz ovu Gordaninu i Giannijevu povlasticu, doznajemo i da je za uspješno bavljenje ugostiteljstvom nužno praćenje trendova.
- Kao i u svijetu visoke mode, mora se ići u korak s vremenom i željama potrošača. No, baš kao i u modi, tako i u svijetu gastronomije, neke su stvari postojane i bezvremenske. U prvom slučaju to je mala i čarobna crna haljina, a u drugom starinski pjat naših nona, poručuje Gordana Paoletti, čije se starinske specijalitete kuće, poput sarmica umotanih u lišće vinove loze, odnosno crvene paprike punjene orasima i rižom nikako ne smiju propustiti, dakako kao i bogatu ponudu ribljih, odnosno mesnih menija. No, kod takve je raskoši ponekad i teško znati što odabrati.
Tada se samo valja prepustiti savjetima domaćina koji će vas iznenaditi odabirom, a dijalog s gostima pokatkad i okončati riječima "ovo je po izboru Đele Hadžiselimovića". A zna se, kad taj televizijski brend bira - nikad ne griješi.
Slično, i po najboljem izboru obitelji Paoletti bilo je i na rođendanskom slavlju "Sidra" na kojem se domaćinima pridružio veliki broj prijatelja, poslovnih suradnika, kolega, Rovinjaca koji su nekad kao djeca dolazili, a danas kao roditelji sa svojim djecom nastavili dolaziti u ovu gostionicu, zasigurno u jednu od prve tri u gradu, koja i danas s jednakom pažnjom i atraktivnim izborom hrane privlači gastro znalce i gurmane. (Nina ORLOVIĆ RADIĆ)