Tužno je da hrvatski nezaposleni građani odlaze raditi u zemlje po EU gdje mogu zaraditi za skroman život, dok su naše turističke "meke" na Jadranu još jedino mjesto gdje bi se mogla zaposliti silna vojska prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje te biti adekvatno plaćeni za svoj rad. Što skriva druga strana turizma, da li su sezonski radnici eksploatirani, potplaćeni, kakav je smještaj, međuljudski odnosi, mikro i makro klima u radnom okruženju, kvaliteta prehrane... Pitanja čiji bi odgovor mogao poslužiti Ministarstvu turizma kako se kvalitetnije organizirati u nadolazećim turističkim sezonama. Dio odgovora dobili smo od nekolicine sezonaca iz Umaga i Novigrada koji su se ohrabrili iznijeti svoja iskustva.
Uložili u smještaj sezonaca
U umaškom Istraturistu većina sezonaca je još davnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila smještena u naselju kojemu je netko, pomalo sarkastično, dao nadimak "Bijafra“, a koji se zadržao i danas. Mnogi su sezonci još u ono doba dolazili iz susjedne Srbije, točnije Vojvodine, i gotovo svi bi se nakon turističke sezone odlučili nastaniti u Umagu, dobivši stan od Istraturista.
Danas, ispred zapuštene zgrade "Bijafra" sjede neki novi sezonci, odnosno vrlo mlade djevojke, od kojih su dvije pristale na razgovor. Paula Lisičak iz Varaždina je pomalo umorno odgovarala, jer je radila u trećoj smjeni. Po struci je web dizajnerica i preko interneta je pronašla oglas Istraturista. Prijavila se za zanimanje sobarice, ali je zbog popunjenosti tog mjesta pristala na rad u vešeraju, potpisavši Ugovor do 31.8. u kojem stoji da je cijena rada preko Student servisa 19 kuna po satu.
"Radim po dva tjedna u istoj smjeni, ali uvijek postoji razumijevanje nadređenih da to bude i drugačije. Ne radim prekovremeno, poštuju se sve odredbe ugovora. Osiguran nam je smještaj i tri kvalitetna obroka dnevno. Mogla sam ostati raditi i u Varaždinu preko ljeta, ali htjela sam otići na more. Najvažnije mi je bilo steći novo radno iskustvo, osamostaliti se, uživati na moru, a zatim zarada. Nikada ne bih otišla raditi u neku stranu zemlju. Previše sam emocionalno vezana za svoj kraj i Hrvatsku", rekla je Paula. (Sanja BOSNIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU