Iskustva sezonaca na sezonskim poslovima ovise o karakteru i osobnim očekivanjima, o poslodavcu, o radnom mjestu... Puno je čimbenika koji na kraju sezone rezultiraju zadovoljstvom i željom da nagodinu ponove svoju radno sezonsku priču, dok istovremeno ima i onih koji se kući vraćaju raspršenih snova o ljepoti rada na obali, razočarani i ljuti.
Siniša Rojnić iz unutrašnjosti Istre trenutno je voditelj jednog lounge bara u Vodicama. Ovo mu je još jedan u nizu sezonskih poslova kojim se počeo baviti prije deset godina. Sada kad se prisjeća svojih početaka u Maistri govori zašto je, tada, još kao učenik zasukao rukave i prionuo na posao.
Preživio zimu s ljetnom zaradom
- Htio sam steći radne obveze, odgovornost, osvijestiti težinu zarađenog novca, pomoći svojima kući i brinuti se sam za sebe, govori on.
Do danas je ostvario početne planove, stekao je niz iskustva i još veći broj poznanstva. Sezonski poslovi pomogli su mu i u učenju jezika pa talijanski, francunski, njemački i engleski može koristiti u svojoj ugostiteljskoj branši bez problema, no snaći će se i sa svakim drugim jezikom. Na sezonske plaće i uvjete plaćanja nikada se nije žalio.
- S radnom knjižicom i prekovremenim satima komotno bih sa svojom sezonskom plaćom mogao prevaliti zimu, plus dva mjeseca Zavoda, kaže. - Sezonskom plaćom pokrivam troškove života, stanarine i fakulteta, kaže. Iako se često u ljetnoj sezoni od mnogih mogu čuti jadikovke na umor i iscrpljenost, Siniša me uvjerava da s time uglavnom nije imao problema iako je u prosjeku radio oko deset sati dnevno.
- Sigurno da se nakupi umor i taj jedan dan tjedno slobodan koji smo u Maistri imali došao bi taman, govori. Skroman smještaj je dijelio s ostalim sezonskim zaposlenicima Maistre u kampu nadomak radnog mjesta i to je jedino gdje je svih prošlih godina sezonskog rada pronalazio manu. - Nije taj smještaj prilagođen zaposlenicima koji dolaze iz drugih dijelova Hrvatske, iz Slavonije, Baranje, Osijeka, Belog Manastira i drugih gradova. Taj bi smještaj podrazumijevao sobu i WC, a po mom mišljenju nedostaje kuhinjica za veći komfor. Prema ugovoru imali smo pravo na jedan obrok dnevno, a drugi se plaća. Kuhinjom bi se riješio taj problem, vjerujem da bi si mnogi voljeli i skuhati pokoji obrok tijekom čitave sezone. Problem je proizlazio i oko pranja rublja s obzirom da su na raspolaganju bile tek dvije perilice za rublje, a sezonaca puno više pa su se stvarale podugačke liste i rezervacije pranja rublja. Po mojem mišljenju, govori Siniša, tu bi trebalo staviti veći naglasak jer ipak smo mi ugostitelji pa bi bilo uredu da izgledamo čisto, ispeglano i pristojno. U onim uvjetima kada sam do prošle godine radio u Maistri bilo je to ponekad stvarno teško. Ugostitelji trebaju biti tip top, zaključuje. Pranje rublja i nedostak perilica rješavali su improvizacijom, zajedničkim pranjem rublja, pranjem onoga što je u tom trenutku bilo hitnije za taj dan i slično. - Sve je lakše kada ste tu jedni za druge, mi kolege sezonci smo se uvijek držali skupa, suport je bitan, kaže.
Iz ljeta u ljeto nerijetko čitamo o zlostavljanju radnika, lošim uvjetima, malim plaćama, ali Siniša otkriva da se njegovi kolege nikada nisu tužili na takvo što. - Većina mojih kolega koji su došli raditi iz Slavonije bili su zadovoljni plaćom, tim više što tamo gdje oni žive troškovi života su manji, niže su cijene pa se sa plaćama od sezonskog rada dade dočekati iduću sezonu, kaže.
U prosjeku bi u Maistri radio od svibnja do kraja rujna, a u tom periodu bi zaradio između 15 i 20 tisuća kuna, s malim izdacima.
U posljednje desetljeće koliko je već sezonac, stekao je radno iskustvo u arheološkom muzeju na iskopinama, na karting stazi, u velikom trgovačkom lancu na odjelu voća, u skladištu, bravariji, noćnom radu u pekari, a posljednjih godina je u ugostiteljstvu gdje namjerava i ostati. Sa završetkom fakulteta nada se da je došao kraj i sezonskom poslu. Namjerava u Španjolskoj upisati magisterij hospitality menagmenta u čemu će mu iskustvo u Maistri uvelike dobro doći. Na godinu, kada bude u potrazi za poslom ipak će njega potražiti u Hrvatskoj, a ne inozemstvu. - Mislim da bi to bilo najpoštenije da najprije posao potražim u Hrvatskoj, tek mi je druga opcija inozemstvo.
Za kraj, osvrće se na sezonski rad u Maistri u Rovinju i uspoređuje ga sa sadašnjim poslom u Vodicama. - Definitivno ima razlika, platežna moć gostiju ovdje je slabija, sezona počinje kasnije i traje kraće i za razliku od već tradicionalnih gostiju u Rovinju, Nijemaca i Rusa, ovdje u Vodicama uglavnom dolaze Česi, Slovaci, Poljaci. (Paola BARIČEVIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU