Prvi u nizu session koncerata u sklopu pazinskog TradInEtno festivala održan je na terasi kafića Bunker, u odličnoj atmosferi pod razgranatom ruzom nakićenom tek formiranim grozdićima, komorni sastav nazvan Lidija Dokuzović Trio. Uz pjevačicu Lidiju Dokuzović, akustičnu gitaru u ovom bendu svira Allan Skrobe iz Švedske, a multiinstrumentalist Goran Farkaš podršku daje čime god treba: frulom, udaraljkama, bas-gitarom, pa i glasom.
Repertoar predstavljen na ovom koncertu mogli bismo nazvati šetnjom kroz glazbenu baštinu jugoistočne Europe, s kratkim bijegom prema Švedskoj, u svega dvije dinamične napitnice. Bosanske sevdalinke, slavonske naricaljke, međimurske tužaljke, istarske i makedonske rugalice, ličke ljubavne balade, samo su neke od pjesama kojima je, kako je koncert napredovao, mijenjan ritam i ugođaj u koji su glazbenici prizivali okupljenu publiku. Skrobeova gitara svakoj je pjesmi davala vrlo osebujnu uvertiru često i sasvim modernog sazvučja, dok su Farkaševe "background" dionice doprinosile atmosferičnosti čija je glavna vodilja pak bila melodija i specifična boja glasa Lidije Dokuzović. Svaka je od regija bila predstavljena s nekoliko pjesama (razbacanih duž koncerta) vrlo različitog stila, dinamike, ugođaja, pa i narječja, i nije se samo Istra u tom vrlo slobodnom presjeku pokazala kao regijom tradicijske glazbene raznolikosti, već i drugi zavičaji izvedenih pjesama.
Jedan od zanimljivijih odnosno poučnijih detalja s ovog koncerta bilo je uzastopno izvođenje dviju vrlo sličnih pjesama s dva vrlo udaljena kraja Balkana: u obje se pjesme radilo o ženskom liku koji se prežderava, a u svakom stihu se progresivno nabraja što je sve ta osoba pojela, da bi u zadnjem stihu i jedna i druga - u istarskoj inačici ove pjesme junakinja je "nevestica", a u makedonskoj "baba" - gozbu zaključile sa sedam odnosno devet bačava vina. Te su dvije pjesme melodijom naravno vrlo različite, a u stihovima se mogu naći tek neke podudarnosti, što je međutim dovoljno za zaključak kako je folklorna glazbena baština pojedinog kraja ili regije rijetko potpuno izolirani fenomen. S kraja koncerta također valja izdvojiti jednu zanimljivost: popularna sevdalinka koja počinje stihovima "snijeg pade na behar, na voće, neka ljubi ko god koga hoće" lijepa je i omiljena pjesma, no tko nije znao, od izvođačice je saznao da se radi o neformalnoj himni - sarajevskog gay pridea. (D. ŠIŠOVIĆ)