Utakmica 19. kola između Hajduka i Istre 1961, okončana pobjedom Splićana 5:3, najefikasniji je ogled prvog dijela sezone, jedini od 95 odigranih na kojem su se mreže zatresle osam puta. No, dok je taj podatak mogao razveseliti gledatelje jer se nogomet prvenstveno igra zbog golova, on je donio još jedan, ne toliko sretan raritet. U dva su navrata igrači bolničkim vozilom bili izneseni s terena i potom odmah odvezeni u hitnu pomoć. Prvi put bilo je to već u 20. sekundi utakmice kad je "hajdukovac" Dino Mikanović nespretno kopačkom u glavu udario svog suigrača Zorana Nižića kojem je potom u bolnici dijagnosticiran potres mozga. Povod drugom aktiviranju bolničkog vozila bio je sudar Artema Milevskog i Ivana Brkića u kojem je "deblji kraj" izvukao "zeleno-žuti" golman koji je skrivio najstrožu kaznu i usto zadobio ozljedu desnog oka zbog koje nije mogao nastaviti utakmicu.
- Da budem iskren, uopće se ne sjećam što sam napravio - poručuje Ivan Brkić iz Karlovca, gdje u krugu obitelji liječi rane zadobivene na posljednjem susretu u ovoj godini. - Zadnje što pamtim s utakmice je kad sam s gola vidio Milevskog kako dolazi s desne strane. Potom se više ničeg ne sjećam, ni kako sam izletio, ni tog sudara, ni da li sam ga uopće faulirao, baš ničega. Snimku utakmice nisam pogledao, ne znam ni da li hoću, vidio sam jedino sliku na kojoj izgleda kad da sam udario Milevskog koljenom i to je sve.
Mladi hrvatski reprezentativac je nakon udarca kratkotrajno izgubio svijest, no još je jednom pravovremeno reagirala liječnička služba pulskog prvoligaša, a potom su njihove kolege u splitskoj bolnici, gdje je Brkić saznao kakav je bio rasplet utakmice, završili posao i do kraja sanirali njegovo ozlijeđeno oko.
- Čim sam stigao na hitnu zamolio sam liječnika da mi posudi mobitel da nazovem oca i kažem mu da je sve u redu i da se ne brine, ali prije nego što sam mu rekao kako se osjećam pitao sam ga da li je Hajduk zabio penal. On mi je rekao da je i tek sam mu onda rekao da sam dobro - otkrio nam je Brkić. - Kad je sve bilo gotovo, kad su liječnici napravili svoj posao, sjeo sam u čekaonicu i dok sam čekao da po mene dođu ljudi iz kluba i odvedu me na benzinsku stanicu gdje sam se priključio ekipi te potom zajedno s njima krenuo za Pulu, zamolio sam jednog gospodina koji je sjedio pored mene da mi posudi mobitel. Opet sam nazvao doma, rekao da su me liječnici "zakrpali" sa šest šavova i onda sam saznao da je utakmica završila 5:3. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU