Šeširi i torbe od heklanih plasticnih vrecica

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Kako pametno iskoristiti plasticne vrecice i istovremeno stvoriti nešto posebno, zanimljivo i korisno? Odgovor na ovo pitanje na nedavno održanom sajmu rukotvorina Kabinet cudesa dala nam je Maša Žarnic a.k.a. Sušena Žemljica, simpaticna djevojka koja je svoju kreativnost, izmedu ostalog, usmjerila na heklanje i taljenje plasticnih vrecica od kojih izraduje unikatne šešire i torbe.

"Heklam od kad sam bila mala, baka me naucila. To je stagniralo jedno vrijeme, sve do prošlog ljeta kada sam imala potrebu upotrijebiti ruke, iskoristiti svoju energiju koje imam toliko da radim razlicite stvari, a heklanje je samo jedna od njih. Otišla sam na Youtube i tamo našla upute kako heklati plasticne vrecice. To sam uspješno savladala i sad u školama širom Hrvatske držim radionice heklanja i taljenja plasticnih vrecica", otkrila nam je Maša, dodavši kako nikad nije mislila da bi time mogla zaraditi, niti da bi netko to mogao uciti od nje.

"Ljudi mi daju vrecice jer svi vec znaju da se time bavim... Osam plasticnih vrecica stavlja se izmedu dva lista papira, nakon cega se na srednjoj vrucini tale peglom dok se ne spoje, a kasnije se od dobivenog materijala šije po želji. Umjesto papira, mogu se koristiti stranice novina koje se preslikaju na vrecice pa se dobije dodatni efekt, a mogu se rabiti i šljokice ili naborati vrecice da izgleda nepopeglano. S druge strane, za heklanje jednog predmeta treba oko tristo vrecica. Nešto što bi se tisucama godina razgradivalo, heklanjem se pretvori u nešto lijepo i to je car svega", otkrila je mlada umjetnica ciji se unikatni predmeti mogu nabaviti putem interneta i na sajmovima.

Inspiraciju za svoje radove, koji su se mogli vidjeti i na rijeckom Kabinetu cudesa pronalazi u svemu što je okružuje.
"Inspiriraju me kreativni ljudi. Zapravo, ljudi opcenito, jer svi su kreativni. Njihove kretnje, zvukovi i mirisi, strahovi, radosti i gluposti. Inspiriraju me ljudi koji me živciraju. Inspirira me miris nekih drva, jak vjetar pred oluju, mogucnost transformacije i cudni ljudi. Inspirira me hrskavost napolitanke, blokada Filozofskog faksa, bicikliranje u ponoc, mahnit ples, Oshove knjige, necija nosina. Inspirira me nered moje sobe, ogranicenja, ali bogme i sloboda. Inspirira me kad se neciji strah pretvori u slobodu i uživanje. Inspiriraju me ljudi koji ostvaruju svoje snove, zabavljaju se i baš uživaju jer žive. Inspirira me kad se kliknem s nekim i onda tecemo skupa", veli kreativna Zagrepcanka.

Osim što je «magistrirala» na prepletanju plasticnih trakica u neobicne oblike, Maša se može pohvaliti i mnoštvom drugih preokupacija pa se tako bavi i plesom, izradom broševa i razlicitog cudnovatog nakita, pletenjem kapa, smišljanjem performansa, putovanjima, kreiranjem scenografija za plesne radionice. Što je najbitnije, neopisivo uživa u zajednickom stvaranju svih vrsta i oblika.


Podijeli: Facebook Twiter