O 12. sezoni kazališta Ulysses, velikom uspjehu "Kralja Leara" koji igra od samoga osnivanja ovoga teatra, glumi, Malom Brijunu i ambijentalnom kazalištu razgovarali smo s Radom Šerbedžijom, jednim od utemeljitelja Ulyssesa. Razgovor u Prosperovom vrtu, pored hotela Jurina i Franina, koji tijekom srpnja i kolovoza postaju taborom ovoga brijunskog teatra, bio je vrlo zanimljiv i protekao je u tren oka.
- Kralj Lear postao je zaštitni znak brijunskog kazališta Ulysses, a i nakon 12 sezona vlada iznimno veliki interes za tu predstavu. Već na samome početku ove sezone tražile su se karte za Kralja Leara. Kako tumačite taj veliki interes i što naslovna uloga u ovoj predstavi za Vas znači? Je li posebna stoga jer je to prva predstava Ulyssesa, kojom je pokrenuto nešto posve novo - ambijentalan teatar na jednome otočiću?
- Razlog zbog kojega ova predstava i nakon 12 sezona puni gledališta i zbog čega neki ljudi dolaze tu i po sedam, osam puta odgledati ovo Shakespeareovo djelo jest to što je to jedna od najvećih i najljepših Shakespearovih drama, a Lenka Udovički je to tako lijepo inscenirala i režirala da je predstava postala pravi dragulj. Ja obožavam tu ulogu i jako sam uz nju vezan. Glumiti u Kralju Learu jedna je od onih posebnih čari teatra, nešto što raduje i zbog čega sam odabrao ovu profesiju.
- Osim Kralja Leara, još je čitav niz predstava kazališta Ulysses postiglo iznimno veliki uspjeh.
- Istina, iako je Kralj Lear nekako najposebniji i prije svega najdugovječniji, tu su i Pijana noć, koja je okrunjena na Bitefu, i koja mi je posebna, zatim izuzetan je i Marat Sade, kao i Medeja, gdje je glumila fenomenalna Mira Furlan.
- Mali Brijun je savršena prirodna pozornica za takve predstave, mnogi od redatelja i glumaca koji su glumili u predstavama Ulyssesa istaknuli su da je utvrda Minor jedna od najljepših prirodnih pozornica na Mediteranu, posebno zahvalna za ambijentalno kazalište.
- Istina, Mali Brijun je savršen, taj mir, ta veličanstvena tvrđava i priroda, jako je zahvalan ambijent za brojne predstave raznih tematika. No, i ovdje dopiru ti nepodnošljivi zvukovi glazbe iz beach barova i ostalih objekata na potezu od Fažane do Barbarige. Ta elektronska glazba je naprosto užasna, nepodnošljiva, a čovjeku treba tišina, mi smo zaboravili što je to tišina. Razmišljam o tome da se na potezu od Valbandona do Barbarige pokrene taj projekt tišine, da u barovima bude isključivo neka lagana glazba, harmonika, violina, i da ljudi prihvate takav način zabave, da uvide koliko su štetni oni visoki decibeli i sva ta silna buka koja organizmu nipošto nije potrebna, već naprotiv, samo štetna. (Vanesa BEGIĆ/Snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TJEDNOM PRILOGU ZOOM OD 18. KOLOVOZA