Seoska idila nadomak grada vapi za ulaganjem u infrastrukturu

Stancija Sinčić
Stancija Sinčić

Cesta koja od rotora pokraj novog Aquaparka vodi do Fuškulina u derutnom je stanju. Gotovo svaki je zavoj razrovan, ako ne paziš gumom zabrazdiš u kanal (kurunal) i ode felga. Vozim se autom gradskog vijećnika Fabrizija Picca a iza mene sjedi predsjednik Mjesnog odbora Fuškulina Ivan Damjanić. Žele mi pokazat cijelu cestu sve do granice sa vrsarskom općinom. Rupa do rupe, teški kamioni izrovali su rubove, asfalt je u zavojima nagrizan, kad se dva vozila u zavoju mimoilaze, lako može doći do incidenta.

Asfalt i prilazne ceste u derutnom stanju

Šteta zbog ceste jer, područje Fuškulina je jedan od najljepših i najplodnijih na Poreštini.

- Više od deset godina nas sustavno ignoriraju, pišemo ŽUC-u, Županijskoj upravi za ceste, a oni nas izbjegavaju, ne znamo što dalje, kažu mi Picco i Damjanić.

Mjesni odbor Fuškulin broji više od 1.200 žitelja, uz Fuškulin tu su Mugeba, Jasenovica, Čuši, Dračevac, Muntižana i Stancija Bečić. Područje je odlukom žitelja dvojezično što se dade zaključiti pogledom na table na ulazu u naselja: Dračevac - Monspinoso, Jasenovica- Frassineto, Čuši - Ciussi, Mugeba - Monghebbo… Vozimo se starom cestom koja spaja područje Fuškulina sa Funtanom. Više od polovice ceste nije asfaltirana, nakon tri kilometra iz polja oko Fuškulina ulazi se u Funtanu. Cestu nazivaju trgovačkom jer se preko nje stoljećima vršila robna razmjena: riba iz Funtane a voće, povrće i vino iz Fuškulina i okolnih mjesta. Dobri su izgledi da se Funtanjani dogovore sa Porečanima i napokon asfaltiraju tih 1800 metara bijele ceste. Uz cestu nižu se obrađena polja, u toku su radovi, vrši se navodnjavanje. Pitam tko to obrađuje a Fabrizio i Ivan kažu da su to pogoni Agrolagune, gigant u vlasništvu Todorićevog Agrokora.

- Ponudit ću vam zanimljiv podatak: katastarska općina Fuškulin raspolaže sa 283 hektara državnog poljoprivrednog zemljišta. Država se brzo uspjela dogovoriti sa Agrokorom: dala je zemlju u zakup a mi starosjedioci ne možemo do zemlje, veli mi Ivan Damjanić koji je poznat i priznat proizvođač vina.

Stara zgrada u selu će se rušiti

- Trenutno obrađujemo lozom oko osam hektara zemlje, moja je obitelj tražila da joj država ustupi u zakup barem još toliko zemlje, spremni smo ulagati i zapošljavati nove radnike ali ne ide, država ne daje, tvrdi Ivan.

U Fuškulinu se nalazi dom gdje spavaju radnici - sezonci koji rade u Agrolaguninim poljima. Zgrada je rastrošna, iz detalja vidi se da se u nju ne ulaže, neukusna zgradurina podsjeća na vojarnu, kvari pejzaž. U srcu starog Fuškulina nalazi se urušena zgrada. Mještanin Petar Starčić priča nam da su se tu u poslijeratnom razdoblju održavali plesovi, razne manifestacije, Fuškulinci zgradu zovu od pamtivijeka Fabrika.

- Zgrada je u državnom vlasništvu, nakon višegodišnjih natezanja sad smo korak do rješavanja problema: država treba ograditi parcelu jer je ruševina opasna, naročito za djecu koji se pored nje igraju, kaže Picco.

Komunalno je redarstvo napokon pokrenuo proceduru za njeno rušenje, troškove će snositi država koja u međuvremenu pokušava to zdanje nekome prodati. Inače, bez obzira na probleme život u mjesnom odboru diše nekim novim poduzetničkim duhom. Fabrizio Picco i Ivan Damjanić su mladi, vezani su za zemlju i zavičaj, kažu da je selo nadomak mora, samo ih par kilometara dijeli od turističke obale, udaljeni su oko tri kilometra od Funtane, pet do šest kilometara od Vrsara, osam kilometara od Poreča, četiri od Zelen Lagune.

Nužno proširenje mjesnog groblja

Zato privatnih iznajmljivača ima sve više, isplati se, postižu se dobre cijene uz ulaganje u stare kuće. Na uzvisini stoji prelijepa crkva Sv. Roka, iza nje mjesno groblje koji hitno traži ulaganja radi proširenja.

- Nemamo više gdje pokapati naše pokojnike, već godinama pokušavamo dobiti novac od Grada Poreča, ali uzalud. Treba nam 2,5 milijuna kuna za izgradnju od 160 do 180 novih grobnih mjesta. I to ne ide, tražimo, pitamo ali kao da nas nitko ne čuje, selektivno nas zapostavljaju, jada se Fabrizio Picco.

Ivan Damjanić predsjedava Mjesnim odborom već treći mandat i potvrđuje da je u cijelom tom razdoblju plan proširenja groblja sustavno marginaliziran. Mjesni odbor nema svoje sjedište, ustupili su prostorije u staroj školi privatniku koji je otvorio market za potrebe građana, korisniji je, dobro je posjećen i nekako diže ukupni štimung naselja. Turizam cvijeta, poljoprivreda nudi niz potencijala, mladi ljudi si grade dom u selu i normalno traže bolje uvjete: nekom čudnom logikom Internet mreža na prostoru mjesnog odbora je slaba, jako spora, to utječe na gospodarske aktivnosti i na kvalitetu smještaja, mještani traže da se  situacija poboljša, prozivaju se odgovorni, tvrtke koje su dobile koncesiju ali i to ide sporo, šteta. (Elio VELAN)


Podijeli: Facebook Twiter