Što im je donio ili oduzeo ulazak Hrvatske u Europsku uniju prije dvije godine, pitali smo hrvatske poljoprivrednike i ribare – one koji bi trebali profitirati od potpora iz EU-a, ali koje veliko EU tržište može i ugroziti.
Jesu li od tog, velikog tržišta pak profitirali hrvatski potrošači, odgovaraju nam oni koji se bave zaštitom potrošača. Svi se redom slažu da pomaka nabolje ima, ali se svaka takva promjena, napominju, događa presporo, i prekasno za mnoge, pogotovo male obrtnike.
– Unatoč isplati potpora za poljoprivredu, i većem novcu koji će pritjecati, ne možemo reći da nam je bolje. Stvari se nisu puno promijenile ulaskom Hrvatske u EU, jer je velikim poljoprivrednim sustavima i dalje puno lakše nego malim obiteljskim gospodarstvima koja stalno propadaju, ističe predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić .
Problem potpora
Iz godine u godinu malim je poljoprivrednicima, napominje, sve teže, s čim se slaže i potpredsjednik Komore te predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza Mijo Latin . Nije problem EU, kaže on, koliko odnos resornog Ministarstva poljoprivrede prema domaćim poljoprivrednicima.
– Učinak ulaska u EU možda bi bio i bolji da je resorno ministarstvo, primjerice, puno ranije izradilo program ruralnog razvoja. Sredstva iz EU-a smo u tom slučaju mogli koristiti i puno prije, smatra Latin, dodajući i to kako je hrvatski poljoprivrednik u neravnopravnom položaju u odnosu na kolege u drugim EU državama.
– Vani se potpore seljacima isplaćuju najkasnije do kraja tekuće godine, a mi, evo, još razvlačimo isplatu za prošlu godinu. Tako ne možemo biti konkurentni, zaključuje Latin.
Ništa bolje raspoloženje ne vlada ni među hrvatskim ribarima koji su, kako kažu, od ulaska u EU očekivali puno, a dobili malo.
– Nadali smo se da će se stvari konačno posložiti, organizirati onako kako su organizirane u drugim EU državama – da će postati bolje, uređenije. Bili smo uvjereni da su nam s našom, kvalitetnom ribom, tržišta otvorena, da će naša riba biti traženija, a time i cijene, koje su godinama iste, možda povećane. Naše su se nade, međutim, izjalovile. Dogodilo nam se još više uvoza, pa primjerice živi rakovi iz Kanade konkuriraju našem jastogu, ističe predsjednik Ceha ribara Mato Oberan . Manje se, kaže, lovi, naročito bijele ribe, i malo će koji ribar reći da je zadovoljan.
– Morali smo prihvatiti različite uredbe iz EU-a, koje su donesene prije našeg ulaska u Uniju, a koje našim ribarima ne odgovaraju jer sužavaju način i prostor rada. Mislim da smo mi, ribari, jedni od najvećih gubitnika ulaska Hrvatske u EU, zaključuje Oberan.
Jesu li potrošači, oni na čijem stolu na kraju završe i poljoprivredni proizvodi i riba, profitirali ulaskom u EU? Prema statističkim pokazateljima, cijene prehrambenih proizvoda su lani, u odnosu na 2013., na čijoj smo polovici ušli u EU, pale za oko dva posto, odjeća i obuća pojeftinili su za oko četiri posto, a stanovanje i režije poskupjele za 1,7 posto.
Potrošačka prava
– Hrvatski su potrošači postali svjesniji svojih prava, čemu svjedoči i 40 posto više upita u potrošačkim savjetovalištima, no ukupan je broj tih upita i dalje jako mali. Kad je u pitanju osviještenost građana o potrošačkim pravima i zaštiti potrošača općenito, mi smo na posljednjem mjestu među 28 zemalja članica. Istovremeno, naš je standard 40 posto ispod EU prosjeka pa se mnogi građani potrošačkim pravima, kad nemaju što trošiti, ne mogu niti baviti, ističe savjetnik i tajnik Društva Potrošač Igor Vujović. Zakonski, napominje, naši su propisi o pravima potrošača i obavezama trgovaca odnosno davatelja javnih usluga usklađeni s europskima, no na »terenu« su stvari puno gore.
– Posebno u manjim sredinama, u kojima trgovci još uvijek misle da ne trebaju odgovarati na pritužbe potrošača, a mnogo potrošača niti ne zna da pritužbu mogu podnijeti. Trgovci se ponašaju po načelu »plati pa se žali«, a potrošači su previše pasivni, apatični, nesvjesni činjenice da mogu napraviti puno, puno više, kaže Vujović.
Spore su nam i institucije koje o potrošačima trebaju brinuti, makar rade za malo tržište od niti 4,5 milijuna ljudi. Što bi da nas je puno više?!, zaključuje.
Administracija najveći uteg
Da je administracija naš najveći uteg, pa tako i u ribarstvu, misli predsjednik Ceha ribara Primorsko-goranske županije Stjepan Nedoklan.
– Sve što ima veze s papirologijom kod nas se odvija sporo, presporo, pa je takav primjer i tzv. scraping, mjera kojom se domaćim ribarima nudi da, uz kompenzaciju, unište svoj ribarski brod i prestanu s radom kako bi se smanjio prekomjerni izlov ribe. I ta je mjera trebala biti ranije pripremljena, kao i mnoge druge stvari, ističe Nedoklan. (B. MRVOŠ PAVIĆ)