Seksualnost uvijek traži naše tijelo, srce i dušu

(D. ŠTIFANIĆ)
(D. ŠTIFANIĆ)

Od prikaza seksa na histarskoj situli, rimskih falusa, renesansne škrinje za miraz, 3D prikaza pramčanih pulena u obliku ženskog tijela s austrougarskih ratnih brodova koji su bili usidreni u pulskoj luci te vjenčanog vijenca iz Mutvorana iz sredine 19. stoljeća, sve do obveznica za tunel Učka 1971. godine čiji erotiziran dizajn tada mnogi nisu uočili, fotografija golih žena iz radionica brodogradilišta Uljanik te plakata i reklamnih isječaka porno i erotskih filmova 70-ih godina prikazivanih u kinima diljem Istre, slojevita i temom intrigantna izložba "Gajba i tić: pokriveno i raskrito u seksualnosti Istre" otvorena je u večeras uz velik odaziv publike u pulskom izložbeno-galerijskom prostoru Sveta srca.

S artefaktima koji se protežu od prapovijesti do današnjih dana, uz dodatna sjećanja ljudi i narodnu poeziju, izložba tematizira muškost i ženstvo, otvorenost i zatvorenost Istre, eros i erotičnost u Istri. Gajba i tić iz naslova izložbe metafore su za ženski i muški spolni organ, poznate iz pučkih pjesma, taranki i botunada.

- Nema ničega prirodnijeg i tajanstvenijeg od seksualnosti. U njoj je naša najveća stvaralačka snaga i krhkost. Naš ponos i naš sram. Sreća i tuga. Ona je kao vatra, grije i pali. Dok vremena mijenjaju uvjete u kojima živimo i određuju pravila, seksualnost uvijek traži naše tijelo, srce i dušu. O njoj svi znamo sve, i nitko ne zna ništa. Uz sve predmete, svjedočanstva, povijesne izvore i umjetnička djela koja ćete vidjeti na ovoj izložbi, najveći materijalni i nematerijalni trag, i ljubavi i seksualnosti, jesmo mi sami, ističu autori izložbe u pratećem tekstu.

Zahtjevan projekt plod je trogodišnjeg rada kustosa istarskih muzeja, a autori izložbe su dizajner Mauricio Ferlin te kustosice Tajana Ujčić i Katarina Marić. Kako navode, gajbu i tića iskoristili su kako bi prikazali povijesti Istre i njene identitete; ono što je prikriveno i raskrito ne samo u seksualnosti, već i u mentalitetu.

Izložba suprotstavlja suzdržano i sputano onom otvorenom i razigranom u karakteru i mentalitetu Istrana. Ono raskrito (vulgarizirano) manifestira se kroz humor i snažnu samoironiju, dok je ljubav i stvarni intimni život skriven (pokriven) kako u simbolici predmeta koje izlažemo, tako i u pričama, poslovicama, poeziji, a napose u stvarnom životu. Postav otvaraju dvije misli: "Muškarci (misle da) drže stvar u svojim rukama" i "Žene (misle da) drže konce u svojim rukama.

Prilikom otvorenja ljubavne tradicionalne napjeve iz Istre izveli su duet Marija Rojnić i Noel Šuran te Dario Marušić posebno sugestivnom izvedbnom pjesme "Giovanin".

Nositelji projekta su Povijesni i pomorski muzej Istre i Arheološki muzej Istre, a zastupljeni su i muzeji iz "geografske" Istre - iz Kopra, Pirana, Trsta i Aquileie.

(Zoran ANGELESKI)

 

 

 


Podijeli: Facebook Twiter