Izuzmemo li povijesne bitke, stogodišnje ratove, padove režima kao i raznorazna politicka previranja, povijest zapravo pišu "marginalci" – mali, svakodnevni ljudi koji su za razliku od znanih, udžbenickih, povijesnih imena, "pisali" povijest preživljavanja, a ne uništavanja, svojevrsni je to zakljucak povjesnicara, profesora Darka Dukovskog, inace predavaca na Filozofskom fakultetu u Rijeci i na Odjelu za humanisticke znanosti Sveucilišta Jurja Dobrile u Puli, na subotnjem druženju Šikuti Machinea u oštariji Poli Ferlina.
Ne samo da ti dokumentirani životi autsajdera osvjetljavaju i popunjavaju inace vrlo kljucne trenutke u povijesti jednog društva, dajuci im dozu humanosti, realnosti i vjerodostojnosti, takvi su životi ocito vrlo zanimljivi i aktualni jer kako je primijetio moderator veceri Mario Bencic, publika je sat i pol vremena pozorno, poput idealnih ucenika, slušala o sitnim istarskim lopovima, Romima i naravno seksu na istarski nacin.
Potonja tema je ujedno bila i najzanimljiviji dio veceri. Profesor je jednim vrlo jezgrovitim i jasnim rjecnikom prisutnima objašnjavao pogled Istrana s pocetka 20. stoljeca na prostituciju, silovanje, pedofiliju, seks prije braka, incest, sodomiju i slicno.
- Svega je toga bilo. Svecenici su i tada bili optuživani za pedofiliju, mlade djevojke su i tada gubile nevinost prije braka, no onda se nije smjelo govoriti o tome i da, pocetkom prošlog stoljeca bilo je i gej ponuda u gradu Puli, kao što je i bilo muških prostitutki, tj. žigola, kaže Dukovski. Obicno bi se istospolni partneri nalazili po parkovima kao npr. u parku Franje Josipa u Puli, pored veslackog kluba, ali kako je bilo receno na predavanju, parkovi su, baš kao i stare željeznice, bile uobicajeno mjesto za pružatelje seksualnih usluga.
- Policijski zapisi otkrivaju u kojem su se stanju nalazile prostitutke na tom mjestu. Obicno bi ih tukli, ponižavali, vrijedali, a katkada i tjerali na sodomiju – recimo s psom. Inace, u 20-im godinama prošloga stoljeca, žena bi bila sumnjivog morala ako bi je našli iza devet sati navecer na ulici. Svakako, ljudi takvog profila u društvu nisu bili cijenjeni iako su se prostituirali zbog nedostatka novca, objašnjava profesor naglašavajuci da su "prave dame noci" uživale visok ugled u društvu.
Prostitucija je bila legalna, svaki tjedan bi od raznih lokalnih lijecnika dobile licencu i potvrdu da su zdrave, a kako je kazao profesor, takve dame su koštale od dvije do dvanaest lira što je puno kada se uzme u obzir da je placa iznosila 20 lira. Unatoc skupoci, bordeli su radili – Pula ih je imala cak dva, a uz prostitutke visoke klase, bilo je i onih, rekao bi Bencic, koje su "radile u fušu". U tu kategoriju spadaju domacice, srednjoškolke, uciteljice i pralje. Kada imamo u vidu sve ove podatke, nisu li naši stari bili dekadentniji od nas danas, pitali smo Dukovskog.
- Mislim da nisu. Oni su razmišljali o seksu, a mi precesto o nasilju od kojeg radimo pornografiju. Jako smo bešcutni jer nama više ništa ne znace 200.000 poginulih u potresu na Haitiju a pravimo se da smo osobito osviješteni i kulturni, zakljucuje profesor dodajuci da nama nedostaje prisnijeg kontakta s ljudima što je bilo izraženo u ne tako davnoj prošlosti.