U trenutku kada obilježavamo stoljeće od nastanka remek-djela hrvatske književnosti, "Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića" Ivane Brlić-Mažuranić, konačno smo na velikom ekranu mogli vidjeti kako bi to vizualno moglo izgledati kada se ožive junaci mnogih hrvatskih djetinjstva. Redatelj Silvije Petrnović (Družba Isusova) latio se toga posla i nakon što je neki dan u Zagrebu prikazan premijerno, u četvrtak je u svim kinima istovremeno krenuo "Šegrt Hlapić".
Ono što smo vidjeli u kinu Valli na pulskoj premijeri – sve će se očito ponoviti i iduće godine na 61. Puli – najblaže rečeno, uzimajući u obzir važnost djela i namjere, a i osjetljive dječje naravi koju gaje prema Hlapiću i Giti, je promašeno nadanje.
Film ima ozbiljnih redateljskih propusta, umjesto igre i emocionalne napetosti, one potrebne dječje opuštenosti i mašte, ali i za ovo vrijeme toliko potrebnog i dobrodošlog optimizma koji zrači iz ovog djela, dobili smo slikovnicu koju ne listamo, nego nam se kadrovi smjenjuju po nekoj svojoj logici pa se sve doima kao puko prepričavanje, a ne predočena iluzija.
Budući da očito svatko od nas dječaka Hlapića zamišlja na svoj način, Petranović je odabrao ljepuškastog Milu Biljanovića, očitao da bi parirao kinojunaku Koku, a Ena Lulić igra Gitu, nešto ipak bliže onoj nesretnoj djevojčici koja će se na kraju radovati i krilu svojih pronađenih roditelja.
Baš taj trenutak kada se Hlapić i majstor postolar (Goran Navojec) vrate sa sajma u grad s Gitom i zajedno s majstoricom (Hristina Popović) otkriju da je to davno izgubljena Marica, najbolje govori o cjelokupnom dojmu filma. Naime, vrhunac koji bi morao izazvati potoke suza, susret koji ne može ostaviti nikoga ravnodušnim, na istoj je ritmičkoj razini kao svi ostali kadrovi, bez uspona i padova - naprosto bez odjeka. (M. ĆURIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU