Predstavljanjem rezultata sedmodnevnog rada kreativnih radionica i umjetničke kolonije, te završnim koncertom, okončan je jubilarni, deseti festival Sedam dana stvaranja, što ga je u suradnji s više gradskih i istarskih udruga i ustanova kroz minuli tjedan organizirala udruga Veliki mali čovjek.
Završne prezentacije počele su u galeriji pazinskog Društva likovnih stvaratelja, otvorenjem izložbe fotografske radionice "Stari zanati - veliki formati" koju je vodio Sven Stilinović. Stari zanat u ovom slučaju je analogna crno-bijela fotografija, koju polaznici radionice većinom nikad u životu nisu iskusili, a priliku da ju upoznaju imali su u doista ekstremnim razmjerima.
Središnji eksponat na izložbi je naime ogromna fotografija izrađena na jednom velikom komadu foto-papira, na koji je negativ eksponiran sa stropa, a razvijanje i ostale kemijske faze obrade pozitiva obavljene su spužvama.
Rezultat je stoga vrlo začudan i efektan, jer se uz detalje projiciranih snimaka na konačnom proizvodu vide i potezi spužvom natopljenom fotografskim kemikalijama, i otisci dlanova koji su pridržavali papir u vrijeme ekspozicije, i rezultati raznih tehničkih smetnji i pogrešaka, spojeni u estetsku kvalitetu koja nadrasta puko značenje fotografije.
Izložen je i niz manjih formata kojima je dakle primarni cilj bio upoznati tu staru fotografsku tehniku, a ne toliko kadrirati, komponirati i oblikovati umjetničku fotografiju.
Kako su druge prezentacije zakazane u Kaštelu, put sudionika i uzvanika od galerije do Kaštela pretvoren je u svojevrsni performans, zahvaljujući Pinu Ivančiću koji je, hodajući pognuto pred masom, po ulici ostavljao trag prosipane soli, kojeg su svi ostali poslušno slijedili; a glazbeni začin ovoj povorci dali su članovi grupe Veja i Noel Šuran, pjesmom i svirkom koja je namjerniku mogla ukazati da prisustvuje nečem sasvim drugom, primjerice svadbi, nego umjetničkom festivalu.
U Kaštelu su se zatim nizale prezentacije ostalih radionica. Izložbom je predstavljena radionice "Vodene boje" u kojoj se pod vodstvom Duge Bobanović Sikavica razotkrivao povijesni razvoj tehnike akvarela. Drugi zid i susjedna stepeništa dvorišta Kaštela zauzela je izložba "Šenji II", s radovima grafičke radionice koju je vodio Valter Černeka.
Ova je izložba ispala multimedijska, jer su uz gotove grafike izložene i njihove matrice, te projiciran video-zapis obrade matrica kiselinom, što je zbog krupnih planova tekstura i prelijevanja tekućina ispalo prije kao samosvojno umjetničko djelo nego kao dokumentarni zapis.
Videoradionica produkcijske kuće Fade-In koju su vodili Morana Komljenović i Lovro Čepelak predstavila je eksperimentalni film u kome je režijom odnosno montažom inscenirana višestruka razmjena identiteta kombinirana s tri dokumentarne biografske priče odnosno tri istarske sudbine.
Radionica "Pazinski zvuci" koju je vodio Goran Farkaš poigravala se audiomontažom tipičnih gradskih zvukova, poput zvona sa zvonika, prometa, zvukova iz parkova i slično, kombiniranim sa zvučnim glazbenim dodacima uživo. Predstavljen je i projekt video-poezije Neve Lukić i Ide Skoko, te videozapis "akcije" Pina Ivančića "Hommage Branku Gulinu", kojim je dokumentirano "popravljanje" rasporeda kamenova na skulpturi pred pazinskom Gimnazijom i strukovnom školom Jurja Dobrile.
Najatraktivnija je na večeri završnih festivalskih prezentacija ispala izvedba polaznika radionice "Glas u pokretu" koju je vodila Nicoletta Valente. Iako je zvuk u izvedbi imao naglašenu dramatsku ulogu, i iako je prezentacija najavljena kao performans, radilo se o kompletnoj i pravoj predstavi, kompleksnoj studiji "ženske geste" s mnogobrojnim socijalnim komentarima, od tribalnih do ideoloških, i rezultat rada ove radionice svakako treba ubrojiti među najuspješnije na cijelom festivalu.
Sedam dana stvaralačkog truda, kreativnog napora, i prosvjetljujućeg druženja okončano je završnim kasnovečernjim "energetskim impulsom": koncertom žestokog zagrebačkog post-punk sastava "Shoot me Wendy". (Napisao i snimio D. ŠIŠOVIĆ)