Rješavanje problema korupcije, uvođenje reda u porezni sustav, rast BDP-a, rast izvoza za 12 posto i stranih ulaganja za 40 posto, rast industrijske proizvodnje, rekordna turistička sezona i najniža stopa nezaposlenosti u posljednjih šest godina, 70.000 mladih zaposleno od početka ove godine, od čega više od 36.000 na neodređeno, te rješavanje problema sa švicarskim frankom, uspješni su rezultati našeg rada koji doprinose rastu Hrvatske. I kad nas pitaju što je naš program – to je naš program. U istom smjeru nastavit ćemo i u idućem mandatu, izjavio je član Predsjedništva SDP-a Željko Jovanović jučer na konferenciji za novinare u Rijeci, govoreći o rezultatima i radu ove Vlade.
To je vjerojatno najbolji dogovor na pitanje s kojim programom i s kojim ljudima će SDP, ako osvoji ponovno vlast, voditi Hrvatsku u naredne četiri godine. I dok je 2011. godine bio napisan Plan 21, u koji su mnogi vjerovali, a za koji analitičari danas često govore da je ostao neraspakiran pa može dobro poslužiti i za naredni mandat, činjenica je da SDP, partneri i ova Vlada u ove izbore, koji će se vjerojatno održati u prvoj polovici studenoga, u PR-ovskom smislu ulaze bez novih marketinških trikova i brošurica – oslanjaju se na postojeći smjer i postojeće rezultate.
A, neizravno, odgovor je i to na pitanje koji su ljudi s kojima Zoran Milanović, osvoji li još jedan mandat, planira nastaviti voditi izvršnu vlast. U tom smislu, kako nas uvjeravaju u vladajućoj stranci, nova SDP-ova vlada, desi li se, oslanjat će se na praktički iste ljude i zapravo novi mandat neće donijeti puno promjena.
Nove sheme
Većinski je stav svih koji su o tome u stranci dosad neslužbeno razgovarali s premijerom, da je najbolje ostaviti isti broj ministarstava, pa i iste ministre. Razmišljalo se, naravno, i o smanjivanju broja resora kako bi se javnosti pokazalo kako se misli na uštede i smanjenje administracije, ali na kraju su u vladajućoj stranci, kako se čini, najbliže tome da ostane stari koncept. Uostalom, nije Milanović u ove četiri godine ni afirmirao nova imena koja bi mogao regrutirati da vode ministarstva, nema jakih novih političkih figura, a na stare, koje su bile sklone Slavku Liniću ili Zlatku Komadini, ionako se Milanović nikada ne bi ni oslanjao – previše je tu nepovjerenja, bez obzira na znanje koje takvi pojedinci možda sa sobom nose. Neki ministri čak su tako ovih dana crtali i nove sheme novog ustroja vlade, ali prema onome kako danas stvari stoje, i sam premijer Milanović sklon je tome da postojeći sustav sačuva i samo – unaprijedi.
– Realno, čovjeku koji dođe na funkciju ministra, čak i ako je riječ o istoj vladajućoj stranci i poznatim politikama, treba najmanje šest mjeseci da se uhoda i vidi na čemu je. Tek tada može eventualno unositi neke novine ili nove politike, a onda i nove ljude koji se kao i on moraju ispočetka uhodavati, a čemu tratiti dragocjeno vrijeme? Bolje je da ljudi koji već rade posao po resorima ostanu tamo gdje jesu. Čak i neki koji su možda u nečemu podbacili, ipak su »ufurani« u svoje sektore i dobro znaju i gdje su blokade, a gdje su prednosti, i oni najbolje mogu sagledati što je dalje potrebno činiti na reformskim zahvatima, kaže jedan član Predsjedništva koji je o tome na Ibleru prije nekoliko dana razgovarao sa svojim kolegama. Ideja je da se politika nastavi tamo gdje je stala, samo u višoj brzini.
Čuvanje mjesta
Uz to, u SDP-u vide da će HDZ ići pred birače upravo s tim konceptom – smanjenja broja resora. Oni, doduše, zločesto zaključuju da HDZ ionako nema ideju o ničemu pa im se onda smanjenje broja ministarstava savršeno uklapa u Karamarkovu bezidejnost, no činjenica je da SDP želi po svemu biti različit od HDZ-a, pa je stoga i velika vjerojatnost da se u novom mandatu zadrži upravo isti broj ministarstava i vjerojatno 90 posto istih ministara.
Naravno, taj će stav varirati ovisno o broju i sastavu koalicijskih partnera – primjerice, ako u savezu ne bude IDS-a, turizam možda preuzme netko od SDP-ovih ljudi, pa možda nije slučajno da je baš jučer o toj temi u Rijeci o Vladinoj politici govorio Dino Manestar iz crikveničkog Jadrana. S druge strane, za očekivati je da će SDP-u, ako IDS i ne ide s njima predizborno, nakon izbora trebati niz postizbornih partnera za zatvaranje većine u parlamentu. Mjesto se dakle svakako mora čuvati i za IDS, ali vjerojatno i za OraH, možda Ivu Josipovića ili Radimira Čačića, ovisno o tome kako se stvari budu razvijale nakon proglašenja rezultata. A upravo i tome pogoduje stav da se zadrži sadašnji broj ministarstava, kako bi se i koalicijskim partnerima imalo što ponuditi. Kako je poznato, HNS bi u narednom mandatu imao dva resora – u vanjskim poslovima Vesnu Pusić bi pritom, ako ode u UN ili bilo gdje drugdje tijekom mandata, zamijenio SDP-ov Joško Klisović, tako da bi na kraju to bio svega jedan resor za narodnjake, IDS-u bi opet pripao turizam, a sve drugo je zasad još nepoznanica kad su potencijalni partneri u pitanju. Govorilo se čak i o tome da bi HDSSB-u, ako bi nakon izbora podržao lijevu koaliciju, ponudila poljoprivreda. Niz je kombinacija, ali jedno je sigurno: sve njih treba »nahraniti« dovoljnim brojem funkcija i ministarstava, i to je razlog više da se nastavi voditi politika kontinuiteta po broju resora i u naredne četiri godine.
Praktički, birači SDP-a i njihovih parnera imat će pred sobom vrlo malo neizvjesnosti na ovim izborima: ministre dobro poznaju, politike su poznate, zna se koje reforme slijede (privatizacija HAC-ONC-a, rezovi u javnoj upravi, neka vrsta decentralizacije itd). Zato se kampanja SDP-a bazira, i nastavit će se bazirati, na rezultatima koji su već ostvareni.
Puhovski: Lijeva vlada u Hrvatskoj utopija
A kako bi trebala izgledati lijeva vlada u Hrvatskoj u koncepcijskom smislu da bi bila uspješna, pitali smo političkog analizičara prof. Žarka Puhovskog s Filozofskog fakulteta u Zagrebu:
– Ponajprije, lijeva je vlada u svakome iole ozbiljnom smislu u Hrvatskoj naprosto utopija – dobra ili loša, kako za koga. Zatim, tzv. lijevo-liberalna vlada, čak i kada bi se oni doista držali svojih formalno-programskih odrednica, je već unaprijed kompromisna, tj. eklektička. Važnijim mi se čini pitanje o organizaciji vlade – to, naime, da se ministarstva ne predaju pojedinim partnerima kao plijen, nego da se prihvati praksa koalicijskih vlada u demokratskim sredinama – jedna strana daje ministra, a druga zamjenika, kako bi se omogućila šira baza kontrole i spriječilo politikantsko razmještanje partijskoga personala- kaže Puhovski.
Programski, da bi vlada bila zbilja lijeva trebala bi, u našim uvjetima, zastupati, na primjer: željeznice protiv automobila i autocesta; privilegirane odnose sa sindikatima; solidarističku međunarodnu politiku; odustanak od podrške ratnim zločincima (npr. u slučaju Alke); barem radikalnu decentralizaciju, ako već ne i elemente deliberativne demokracije; bitno bolje financiranje naobrazbe i znanosti, te, posebice, socijalnih davanja; posebnu skrb o onima koji su najlošije prošli kroz krizu, a ne pomagati svima jednako pa i onima kojima to objektivno ne treba (za razliku od ponašanja, primjerice, u slučaju franak ili kod poreznog rasterećenja) itd., kaže Puhovski. (Tihana TOMIČIĆ)