Ima li političkog života bez koalicija? Proteklih su mjeseci međustranački razgovori o sklapanju predizbornih koalicija i strateških partnerstava u javnosti primljeni kao politički događaji od presudne važnosti, iako se još niti ne zna točan datum održavanja parlamentarnih izbora. Štoviše, šušur oko koalicijskih dogovora uglavnom je precijenjen, jer još nije potpisana niti jedna oficijelna predizborna koalicija za predstojeće parlamentarne izbore. Oporbeni HDZ je, sa svojim partnerima s desne strane političke scene, okrupnio u Domoljubnu koaliciju, ali oni još nisu potpisali koalicijski sporazum, nego tek dogovor o strateškom partnerstvu. Koalicijski sporazum – u kome treba pisati i tko će dobiti mandate odnosno mjesta na listama – tek se treba potpisati, što među "domoljubima" već stvara realnu nervozu i pojačava im političke apetite.
Demokratska koalicija
SDP oko sebe ima koalicijske partnere u vlasti, ali za naredne izbore tek se trebaju dogovoriti kako će i s kojim programom zajedno ići dalje. Novi savez oko SDP-a trebao bi postati Demokratska koalicija, neslužbeno napominju u toj stranci, ali još se nije sigurno koga će okupljati. Na Iblerovu trgu primili su tek suglasnost HNS-a za buduću koaliciju, dok u IDS naglašavaju da najprije žele vidjeti izborni program i dogovor o najvažnijim političkim temama.
Koalicijsko "da" SDP-u još nisu izrekli niti u Hrvatskim laburistima, koji su odluku svog Nacionalnog vijeća odgodili za sredinu srpnja. Oficijelno, nije se oglasio ni HSU, tako da je jasno kako je Demokratska koalicija još u povojima. Ipak, nema sumnje da će i SDP i HDZ na izborni megdan izaći u predizbornim savezima s malim strankama. Neke od njih, poput HDS-a i Zagorske demokratske stranke, s kojima namjerava koalirati HDZ, posve su nepoznate nacionalnoj političkoj javnosti, no u središnjici na Trgu Žrtava fašizma ipak smatraju da će s njima lakše pobijediti suparnike s Iblerova trga.
"Malim strankama odgovaraju koalicije o kojima se govori jer je to jedini način da uđu u parlament. Velikim strankama takav razvoj prilika također odgovara, jer one nakon stanovitog vremena "usisaju" male stranke, te ih praktično dokidaju. Niti jedna od malih stranaka nije u takvim koalicijama ojačala, ali su se kratkoročno spasili i produžili politički život", objašnjava politički analitičar dr. Žarko Puhovski.
Privlačenje malih stranaka korisno je i za izbornu matematiku, jer su zakonske odredbe skrojene tako da "kažnjavaju" rasipanje glasova. "Po D'Hondtovom sustavu, sve što pada ispod pet posto plijen je velikih stranaka. Primjerice, ako Ruža Tomašić u jednoj izbornoj jedinici osvoji tri posto glasova, dok je SDP u toj izbornoj jedinici najjača stranka, njezini će glasovi otići na drugu stranu političkog spektra", napominje dr. Puhovski.
Politolog Davor Gjenero smatra kako je hrvatski izborni sustav problematično osmišljen: "Hrvatska formalno ima razmjerni izborni sustav u kojem su predizborne koalicije zapravo protuprirodne. On služi da se osigura razmjerna prisutnost stranaka u parlamentu i njihova političku predstavljenost, ali ne i politička stabilnost. Najbolji razmjeni sustav je njemački, ali tamo je zabranjeno predizborno koaliranje, čiji je cilj osiguravanje parlamentarnog statusa strankama koje nemaju izborni potencijal, te nadzastupljenost većih stranaka što postaju dominantne."
Analitičar također upozorava na posljedice izračuna izbornih rezultata po D'Hondtovoj metodi. "D'Hondtova metoda potpomaže stvaranju nadzastupljenosti velikih stranaka i na neki je način prevara birača. Naime, ta bi metoda bila ispravna tek kada se u izbornim jedinicama djeli više od 15 mandata. U nas ih je 14 u svakoj izbornoj jedinici", kaže politolog Davor Gjenero.
Pogled u političke trendove u posljednja tri izborna ciklusa, prema mišljenju analitičara, dokazuje koliko su velike stranke "pojele" male, s kojima su bili u koalicijskim sporazumima. "HDZ je uništio HSP, koji je sa svojedobnih šest saborskih mandata postao izvanparlamentarna stranka, kao i HSS koji jedva preživljava. SDP je uništio HNS, koji sada opet, zbog pojave stranke Radimira Čačića, mora opet u koaliciju kako opstao na sceni. Inače će im Čačić doći glave. Velike stranke u koalicijskim zagrljajima uspješno guše male," analizira Žarko Puhovski.
Donese koliko pojede
Snažne regionalne stranke poput IDS-a i HDSSB-a imunije su, ističu analitičari, na fatalna oboljenja što ih donose koalicijski brakovi s velikim strankama. "IDS i HDSSB imaju snažnu podršku u svojim regijama. Oni su sigurni na svojim mjestima, dok IDS obično u koaliciju donese onoliko koliko i "pojede." Primjer SDP-ove igre s Damirom Kajinom na razbijanju IDS-a pokazao je da veliki ne mogu uvijek slomiti male stranke", kaže dr. Puhovski.
Rasprave o predizbornim koalicijama oko SDP-a i oko HDZ svakako su postale ultimativna politička tema ovog ljeta. Očiti nesporazumi koji već sada postoje između potencijalnih koalicijskih partnera, i u lijevoj i u desnoj koaliciji, pokazuju da vlast koju priželjkuju nakon izbora neće biti na posve sigurnim temeljima. (Dubravko GRAKALIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU