Ugledni ekonomist i analitičar zbivanja na privrednoj sceni Guste Santini jedan je od upućenijih stručnjaka u povijest nevolje rovinjske tvornice ribljih prerađevina Mirna.
Santini je autor prvog privatizacijskog plana za Mirnu s početka devedesetih godina, po kojem su dionice kupili i njezini radnici, kasnije je bio u vijeću dužnika te tvrtke, dok danas smatra da se nije smjelo izgubiti 20 godina u razvoju tvornice, koju smatra vrlo perspektivnom i potrebnom.
Problemi Mirne počeli su devedesetih godina i ona je, zbog svoje lokacije, bila osuđena na propast, napominje dr. Santini.
- Izradili ste prvi plan privatizacije Mirne?
- Tako je, autor sam prve procjene privatizacije koja je bez primjedbi prihvaćena sukladno Zakonu o privatizaciji. Radnici su kupili svoj dio dionica. U to vrijeme upozoravao sam da trebaju odmah pronaći strateškog partnera te da radnici moraju povećati svoj udio u kapitalu tvrtke. Tada su se počeli pojavljivati igrači zainteresirani za Mirnu.
- Tvrtku je u devedesetima preuzeo HDZ-ov tajkun Miroslav Kutle, koji je trenutačno u bijegu od hrvatskog pravosuđa?
- On je postao glavni igrač u cijeloj toj priči i tada se više nije moglo računati na poslovanje s Mirnom. Meni je tada Mirna ostala dužna nešto novca, utužio sam zbog toga i sve sporove izgubio. Otvoreno tvrdim da su sudovi bili neobjektivni. Još kasnije, u priču o Mirni uključila se varaždinska Fima grupa Milana Horvata, a preko njih u vlasništvu je danas koprivnička Podravka. To bi trebalo detaljnije ispitati, da bi se uvidjelo koji su čimbenici bili u to uključeni.
- Aktualni stečaj Mirne nije prvi koji se dogodio, u prethodnom ste pisali plan za njegovo rješavanje?
- Tada sam predložio da, umjesto u stečaj, Mirna ode u stečaj s preustrojem, a prema tom programu svi bi se dužnici naplatili. Neki bi postali i dioničari. Plan je bio napraviti respektabilnu tvornicu u sektoru prehrambene industrije. (D. GRAKALIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU