U želji da pokaže da ništa ne skriva kad je u pitanju privatizacija i upravljanje Inom, hrvatska je Vlada na svojim službenim stranicama objavila dva ugovora i time je umjesto toliko zazivane transparentnosti javnosti ponudila nevideni apsurd.
Na Vladinim stranicama se doista vec godinu dana može pronaci ugovor o izmjenama dionicarskog ugovora potpisan u sijecnju 2009., ali ne i osnovni dionicarski ugovor iz 2003. Može se procitati i dodatak ugovoru o plinskom biznisu iz prosinca prošle godine, ali ne i osnovni ugovor koji je potpisan godinu dana ranije.
I dok javnost o ugovoru koji je Racanova Vlada potpisala s madarskim MOL-om 2003. zna gotovo sve, nad ugovorom o plinskom biznisu, koji je potpisao Damir Polancec pocetkom prošle godine, još je veo tajne.
Pricu dodatno misterioznom cini najava saborskog povjerenstva za Inu da ce za javnost zatvoriti Sanaderovo svjedocenje o tom ugovoru, kao i Vladino objašnjenje da MOL nije dao odobrenje da se s ugovora skine oznaka tajnosti.
Doznajemo i što je razlog: u ugovoru je objavljena formula po kojoj Inina tvrtka za uvoz plina kupuje plin od ruskog Gazproma pa u MOL-u smatraju da bi to bilo otkrivanje poslovne tajne bez suglasnosti ruskih partnera. No, pored toga u ugovoru nema ništa što hrvatska javnost ne bi smjela znati, kažu naši izvori i otkrivaju nam gotove sve detalje ugovora, kojim je dogovoreno da Vlada od Ine kupi skladište plina Okoli (što se i dogodilo) te tvrtku za uvoz prirodnog plina iz Rusije, što još nije realizirano.
Predvida se da ta tvrtka, nakon što je preuzme Vlada, preuzima i ugovor s Gazpromom, ali i da joj Ina do 2025. prodaje sve kolicine plina koji proizvede u Hrvatskoj. Na taj nacin osigurava se da domaci plin ostane na hrvatskom tržištu, odnosno da ne završi u izvozu.
Uz to, definirano je po kojoj bi cijeni tvrtka za opskrbu plinom kupovala taj plin od Ine, a temelj je formula po kojoj se izracunava cijena plina koji se kupuje od Gazproma, s tim da se na nju dodaje odredeni popust.
Uz nešto jeftiniji domaci plin, koji pokriva dvije trecine hrvatskih potreba, Vlada je racunala da ce u sljedecih pet godina plin na hrvatskom tržištu biti jeftiniji i da ce na taj nacin izmedu ostaloga zaštititi industriju, ali i potrošace, pa je na odredeni nacin bila rijec i o kupovini socijalnog mira.
Uz to, u plinskom je ugovoru planiran i rast rudarskih naknada koje Ina placa državi za eksploataciju. Tako bi one postupno rasle s 2,6 posto ukupnih prihoda u 2009. na 4,08 u 2010. pa do maksimalnih deset posto u 2014. godini. Medutim, do realizacije ugovora nikada nije došlo, a Vlada je u prosincu 2009. sklopila dodatak kojim se posao odgada do 1. prosinca ove godine.
Dodatak je sklopljen izmedu ostaloga zbog pritiska oporbe, koja je tvrdila da je ugovor o plinskom biznisu loš za Hrvatsku, ali i zato što Vlada nije imala novca za kupnju tvrtke za uvoz plina. Dogovor je bio da se za stopostotni udjel u toj kompaniji plati jedna kuna, ali i da država plati sav plin koji je ta tvrtka imala u skladištu. Procjenjivalo se da bi to moglo iznositi milijardu kuna. Zbog pritiska javnosti i besparice država se odlucila na sklapanje dodatka.
U dodatku su dogovorene stvari koje prvi, tajni ugovor cine besmislenim i vracanje tom ugovoru 1. prosinca bit ce gotovo nemoguce. Naime, Vlada je dala zeleno svjetlo za povecanje cijena plina industriji pa je on otad poskupio za gotovo 75 posto, ali i domacinstvima. Odreden je i puno sporiji rast rudarskih naknada, za 0,5 posto godišnje, s time da bi one 2015. godine bile deset posto.
Tada je dogovoreno i da ce Ina platiti svoje dugove državi, a dio sredstva prikupit ce izdavanjem zamjenjivih obveznica. Ina bi trebala do svježeg kapitala doci izdavanjem obveznica koje mogu kupiti samo Vlada i MOL, ali ako ne bude imala novca za njihov otkup, te bi se obveznice mogle pretvoriti u dionice. (J. MARIC/Novi list)
Sirijska polja
Otvorena je i mogucnost da MOL otkupi udio u Ininim poljima u
Siriji, ciji je Ina 50-postotni vlasnik. MOL bi tako po dogovoru s
Vladom mogao otkupiti polovicu Ininog udjela, odnosno 25 posto udjela u
polju Hayan, ali Ini se ostavlja mogucnost da otkupi taj udio ako se
MOL kasnije odluci za prodaju.