Dva nezavisna filma trećeg dana Festivala i oba u znaku scenarista i redatelja Anđela Jurkasa i oba u Areni, što se više može poželjeti od toga da vam te iste projekte – to je čarobna riječ svih sličnih nastojanja – ako Bog da primi neka televizijska postaja u svoj red sapunica. Ta opčinjenost malim ekranima da se dođe do publike s ovakvim i sličnim sadržajem je fascinantna; od autora koji tu onda stječu iskustvo, do glumaca koji se naprosto nameću tko će se sve pojaviti u – inače – glupim serijama ali što se može. A ona odatle u kuhinjski show, pa In magazin, pa zvijezde… i tako se eto Pula umjesto svog nadaleko poznatog premijernog iščekivanja sa strogo odabranom selekcijom pretvorila u izlog roza gaćica i nečijih sujeta. Pišem ovo kao uvod u dva Jurkasova filma, ali i kao reakciju na samo otvaranje, nakon čega je revoltirana publika izvrsnim filmovima (Marasović i Tanović) dala nisku ocjenu kao poruku.
Poželjno je biti prizeman
Moram dignuti glas u zaštiti digniteta pulske publike koja je kao malo koja u svijetu odgajana s filmom i na filmu i ne smije joj se podilaziti ovim i ovakvim doskočicama, kojima se odolijevalo i to autoritativno kada su krajem '80-ih s istim objašnjenjima krenuli osvajati Arenu "Tesna koža" ili "Žikina dinastija" pa nisu u tome uspjeli. Danas očito nema tko braniti nasrtaje šunda pred kulturnim vrijednostima, a takvo je stanje s dvije trećine estrade i ostatku kulture (od pola ure) u medijima. Što onda drugo i očekivati nego to da je poželjno biti prizeman i filozofirati o dosezima koje netko koči. U filmu "Fuck off I Love You" Jurkas je sve - scenarist, režiser i glavni glumac, novinar, producent, PR-agent za glazbenu estradu – zapravo neka filmska inačica magazina Story. Zato je već prvi promašaj što pisac-novinar traži priču od izdavača (sveprisutni Marko Cindrić) a zapravo bi to trebala biti urednica magazina, recimo da ju igra Nives Celzijus. Tek onda bi nam bilo jasno što hoće reći lik A, očito samodopadan ševac (zamisli, a urednik kulture u magazinu) koji najmanje tuca ali zato li ga filozofira i filozofira i moralizira.
Od normalnog pravimo senzaciju
Jurkasa kamera voli, bolje izgleda ispred nego iza nje, ali cijeli ovaj pičvajz se čini kao neki casting (žao mi jer nemam neku domaću riječ) iz kojega bi se možda izrodili likovi za neku radnju. No, ne to je radnja, malo začinjena Huljićem Gibom, Anđom, Ninom, Kekinim, promocijom baš kao u IN magazinu s onim dodanim – a što nam rade celebrityji. Da celebrityji?! A voditelja oblači..! Znate, mi se čudimo da je na jednom mjestu u filmu toliko lijepih glumica i glumaca pa zijevamo kao - u jebote koji komadi, te od normalnog pravimo senzaciju, a od Bojana Navojca Casanovu. Kaže Jurkas da ovo ima namjeru za kina produžiti za još petnaestak minuta, valjda će dodati onu prvu epizodu "Nestajanje" iz filma "Zbog tebe" s Leonom Paraminski, koja je očito najveći krivac za sve ovo, jer je od te prvobitno zamišljene kratke priče očito nastala cijela serija s naljepnicom – film. Ili, kako sam doživio gledanje Jarmuschovog "Slomljenog srca". (Mate ĆURIĆ)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU