U Muzeju grada Pazina otvorena je velika izložba slika i skulptura petorice umjetnika koji se svojim recentnim radovima bave fenomenom izbjeglica. Otello Mamprin, Gianfranco Quaresimin, Cesco Magnolato, Guido Baldessari i Marino Jugovac na izložbi "Egzodusi-Esodi" predstavljaju djela koja posjetitelja teško mogu ostaviti ravnodušnim. Ovu zanimljivu, ali i dojmljivu izložbu otvorio je pazinski gradonačelnik Renato Krulčić, a prije njega djela i problematiku kojom se bave predstavili su Gianfranco Quaresimin i povjesničar umjetnosti Marino Baldini.
Bol, prokletstvo i nostalgija
"Želio bi da sam stablo koje zna gdje je rođeno i gdje će umrijeti", pjevao je Sergio Endrigo, koji je kao izbjeglica s roditeljima nakon Dugog svjetskog rata napustio Pulu. Podsjetio je na to u predgovoru kataloga Edoardo Pittalis. Dodajući kako je Endrigo kao izbjeglica upoznao svu bol, prokletstvo, nostalgiju i nadu izbjeglica.
U svojim govorima na otvaranju, Quaresimin, Baldini i Krulčić referirajući se na egzodus Talijana koji su Istru napustili neposredno nakon Drugog svjetskog rata osvrnuli su se na egzodus ljudi iz Afrike i s Bliskog istoka koji je dosegao biblijske razmjere. Mi, ovdje u Hrvatskoj svjedočimo mu kroz medije, ali Italija, zemlja iz koje dolaze Mamprin, Quaresimin, Magnolato i Baldessari izravno je izložena valovima izbjeglica. Ti nesretni ljudi znaju samo gdje su rođeni, ali ne znaju kojim ih putem život prisiljava. Stotine tisuća ljudi dolaze u Italiju, bježeći pred ratom, glađu i diktaturama. Nažalost, mnogima san o boljem životu završava i prije nego je počeo.
Dvadeset tisuća mrtvih
"Prema nekim podacima broj imigranata koji su se utopili u posljednjih nekoliko godina u našem moru dosegao je impresivnu brojku od 20 tisuća mrtvih. Gotovo svi bez groba, gotovo svi neimenovani", navodi Pittalis. Njihova tijela valovi izbacuju na obalu, na plaže na kojima kupači udaljeni tek nekoliko metra, nakon što nadležne službe pokupe leševe, otvaraju stolice i suncobrane i nastavljaju odmor. "Ravnodušnost", kao što je rekao Papa Franjo, "nova je bolest društva, novi je grijeh".
Egzodus sa svojim strahovima, sa svojim iluzijama, svojom prošlošću i budućnošću na ovoj je izložbi predstavljen kroz umjetnost, kao instrument za razumijevanje i nove ideje. "Petorica umjetnika nisu slučajno izabrala Pazin, mjesto na kojem", kako navodi Pittalis "izlažu hrabro i prkosno, u razdoblju kada ekonomska kriza, ograničavanje potrošnje i nezaposlenost prisiljavaju mlade da napuste svoj zavičaj".
Quaresimin upozorava da emigracija, kao dobrovoljni egzodus ili izbjeglištvo kao prisilni egzodus donose slične traume. U tom se kontekstu on se u svojim djelima bavi sudbinom i netolerancijom. Njegovi aktovi plešući se spremaju pobjeći od gladnog društva u društvo u kojem je zasićenost bolest. Magnolato se bavi izbjeglicama nakon Drugog svjetskog rata, pokazujući da ratovi nikad ne završavaju, oni su stvarnost od koje premalo učimo. Mamprin problematizira identitet i komunikaciju, koji su u slučaju izbjeglica često izguljeni. Svaki je čovjek jedinstven i drugačiji, ali je u nažalost u globaliziranom svijetu njegov identitet teško dolazi do izražaja. Jugovac u svoje drvene figure urezuje rupe i kroz njih provlači pile koje kidaju tijela, ali i duše svih koji napuštaju zavičaj u potrazi za nekakvim boljim životom. Baldessari svojim radovima posjetitelja vodi u morske dubine u plave grobnice do kojih dopire tek blijeda svjetlost. Možda su to prizori kakve izbjeglice na dnu Sredozemlja vide posljednji put, na rastanku od života, kojeg su bijegom iz zavičaja samo željeli učiniti malo boljim.
Izložbu je u suradnji s Ambasadom lokalne demokracije u Brtonigli i Gradom Pazinom organizirao Muzej Grada Pazina, a ova nadasve zanimljiva, ali i potresna postava može se u pazinskom Kaštelu razgledati do 25. srpnja. (Mirjan RIMANIĆ)