Kozji sirevi Stancije Kumparička već su naveliko poznati među gurmanima, a nedavno su dobili i najviše priznanje struke. Na 13. izložbi hrvatskih ovčjih i kozjih sireva, održanoj prije dva tjedna u Trogiru, Kumparička je osvojila najvrjednije priznanje - šampiona kvalitete u kategoriji svježih sireva.
Ovu laskavu titulu donio im je svježi sir od kozjeg mlijeka s dodatkom istarskog šafrana provokativnog naziva Pucadurá.
- Kažu da je kozji sir sam po sebi afrodizijak, a isto to vele i za šafran, pa smo zaključili da ta kombinacija stvarno mora biti dobra za potenciju. Tako je jedne večeri iz zafrkancije nastao naziv Pucadura ili tvrda puca, objasnio nam je kroz smijeh Aleš Winkler, vlasnik Stancije Kumparička.
Na svakom seoskom imanju uvijek ima posla pa kada smo se s Winklerom dogovarali za reportažu, pozvao nas je da mu se pridružimo na popodnevnoj ispaši koza, što smo rado prihvatili. Dan je bio topao i sunčan te je bio pravi užitak prošetati zelenim padinama između Cokuni i Mutvorana u društvu dobro raspoloženog Winklera, dvjestotinjak koza i četiri zaigrana psa.
- Sve ovo što vidite očistile su koze. Pogledajte kako je sada posvuda lijepa zelena trava, cvijeće i razne biljke. Ja ih ne raspoznajem, ali jednom nas je posjetila prijateljica, otišla malo u šetnju i vratila se s velikim buketom cvijeća. Kad mi je počela govoriti: "Ovo ti je origano, ovo ti je majčina dušica…" i tako redom, nisam mogao vjerovati. A kada smo kupili stanciju, to je sve bilo obraslo u šumu i draču. Brzo sam shvatio da će nam trebati godine da to raskrčimo pa sam kupio koze. Mi smo sjekli stabla, a one su napravile ostalo, pripovijeda nam Winkler.
Ovaj gradski dečko iz Ljubljane bavio se investicijskim fondovima i nekretninama prije nego se odlučio doseliti u Istru, no kaže da je to drugi, davno prošli život. Svoj današnji način života s puno rada, ali i puno manje stresa ne bi, kaže, mijenjao nizašto.
Trideset koza nabavili su još dok su živjeli u Sloveniji, a o njima se brinuo jedan čovjek koji ih je svakodnevno vodio na ispašu kroz stotinjak hektara neprohodnog terena. U početku su planirali samo prodavati kozje mlijeko, ali kako im to nije uspjelo, a mlijeko ne može dugo stajati, odlučili su se za proizvodnju sira. No, kako je jedan bivši student prava znao napraviti sir?
- Danas sve što te zanima možeš naći na internetu, još se malo raspitaš kod iskusnijih ljudi i ako stvarno imaš volje, možeš se baviti čime god želiš, kaže Winkler. (piše P. SOFTIĆ-MEHMEDOVIĆ; snimio D. ŠTIFANIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU