Da potomci učkarskih gorštaka čuvaju baštinu rodnog kraja pokazali su svima koji su prvu rujansku nedjelju odlučili provesti na svježem planinskom zraku i uživati u čarima sedmog izdanja Učkarskog sajma.
Posjetitelja najviše istarske fešte, održane na prijevoju Poklon, na 922 metra nadmorske visine, doista je bilo puno, a mnogi su, ne samo planinari, dobrano protegnuli noge.
Starom cestom za Učku prometovalo se jednosmjerno od Istre prema Kvarneru, a jedan prometni trak poslužio je kao parkiralište automobilima, koji su većinom imali riječke i pulske oznake, ali i one inozemne, talijanske, austrijske, njemačke…
Zaljubljenici u prirodu, autohtone proizvode, domaća jela i pića te tradicionalne zanate spremno su hodočastili prema gorskom prijevoju na kojem su se u 19. stoljeću klanjali hodočasnici iz Istre. Na mjestu s kojeg puca pogled na Kvarner prekrižili bi se i poklonili zavjetnoj crkvi Majke Božje Trsatske.
- Iz godine u godinu na Poklon stiže između osam i deset tisuća posjetitelja, zadovoljno je komentirao Egon Vasilić, ravnatelj Javne ustanove Park prirode Učka, a na pitanje koji je recept za takav posjet veli da je to moguće postići dobrom sajamskom ponudom, koja mora biti izvorna.
- Veliki je interes izlagača. Imali bismo ih i puno više, ali smo limitirani prostorom. Kriteriji su nam izuzetno strogi, prolaze mali proizvođači domaćih i autohtonih proizvoda, rekao je Vasilić. Posebno je ponosan na Učkarski sir OPG-a Maliki iz Male Učke, koji ima oznaku "Proizvedeno u Parku prirode Učka". Po nekim je procjenama, veli on, ovogodišnji sajam zabilježio rekordni posjet.
Na omanjem platou između pansiona Učka, planinarskog doma te velikog kamenog križa poredala su se 43 izlagača, većinom s istarskog i riječkog područja, tek manjim dijelom s učkarskih padina, jer u cijelom parku nema ni 270 stanovnika u tri veća naselja i nekoliko zaseoka.
Među domaćim proizvodima nije nedostajalo ni "ptičjeg mlijeka" jer u raznolikoj ponudi bilo je doista svega - skupocjenih tartufa, ljekovitog bilja i maslinova ulja, meda i marmelada, mesnih i mliječnih prerađevina, od istarskog pršuta do učkarskog sira, vina i rakija svih vrsta, domaćih kolača, smokvenjaka, prirodne preparativne kozmetike, domaćeg voća i povrća…
Roditelje su privlačili stari zanati Učkara. Razgledavali su izložbu alata, oruđa i posuđa kroz etno-zbirku, potom tradicionalnih zanata kao što su lončarenje na kolu, starinska kovačnica i izrada drvenih bačvi, autohtone glazbene instrumente, ali i izložbu raznovrsnih gljiva s područja Učke i Ćićarije.
Najmanji su se pak zabavljali pozirajući na istarskim volovima, pravim grdosijama od 1.200 kilograma. Uz te divove koji ulijevaju strahopoštovanje, mogli su se slikati i na nešto lakšim, autohtonim govedima, na Bakini i Belini Franka Paškvalića iz Boljunskog Polja, ali i na istarskom tovaru.
Usred šume na Poklonu, u Maloj šumskoj sceni održana je predstava za djecu "Drvo ima srce" Glazbenog studija - Teatra Oz Liganj. U učionici pod vedrim nebom predavanje o orintološkom kampu u Parku prirode Učka održao je Ivan Budinski, o gromačama kao sveprisutnom nasljedstvu Grga Frangeš, a o zmijama i gmizavom putu do uspjeha Duje Lisičić. Na glavnoj su pozornici glazbene boje Istre i Kvarnera pod dirigentskom palicom Marija Battifiace branili članovi KUD-a Žejanski zvončari i članovi Udruge Žejane, folklorni ansambl Zora i etno-skupina Šćike.
Učenici PŠ Veprinac izveli su eko-predstavu, zasvirao je i 14-godišnji harmonikaš Arian Frlan, a za dobru zabavu bili su zaduženi Anelidi.
Sajam je prijelomna točka između ljeta i jeseni. Nakon njega počinje škola i to je na kraju ljetnih praznika zadnji obiteljski izlet u prirodu. Obitelj Katalenac iz Rijeke drugu je godinu za redom došla na Učkarski sajam, a 6-godišnja Petra prvi se put slikala na magarcu.
- Došli smo na obiteljski izlet u prirodu, rekli su nam ovi raspoloženi Riječani, koji su se poput ostalih posjetitelja potom okrijepili na jednom od gastronomskih štandova s doista raznovrsnom autohtonom ponudom, od ribljih i lovačkih specijaliteta do maneštre i kobasica s kupusom.
Jeste li znali
Arheološka nalazišta u Pupićinoj peći i Oporovini svjedoče da je čovjek na Učki živio već prije 14.000 godina. Danas su na području Parka stalno naseljena mjesta Brest, Lovranska Draga, Dolenja Vas i Vela Učka, koja je ujedno drugo najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj (950 m). (napisala i snimila G. ČALIĆ ŠVERKO)