Filantropija ili čovjekoljublje je potreba pojedinaca ili skupine osoba da pomogne ljudima u svojoj okolici (ili bilo gdje drugdje). Nerijetko šećući vlastitim gradom, zamišljeno obavljajući svoje poslove niti se ne obaziremo na spomen-ploče, natpise i druge znakove na građevinama i spomenicima kulture. A kada negdje putujemo, i po najvećem suncu strpljivo slušamo objašnjenja vodiča o određenim dobročiniteljima koju su napravili ovo ili ono. No, što je s našim gradom? Nakon izložbe "#filantropija...?" postavljene do kraja mjeseca u Svetim srcima zasigurno će se na drukčiji način gledati na dobročinstvo, kao i na pomoć i podršku, jer bez nekih filantropa, Pula ne bi bila kakva sada jest.
Informativni panoi
Zahvaljujući velikom trudu i maru Andreja Badera, autora izložbe, prikazana je povijest filantropije u Puli od davnih dana – što se tiče pojedinaca negdje do godina nakon Prvog svjetskog rata, a što se tiče ustanova, udruga i zaklada – sve do današnjih dana.
Putem informativnih panoa, posjetitelji mogu saznati sve o tim dobročiniteljima te o njihovom značaju.
"Izložba već samim naslovom preispituje paradigmu o dobročinstvu i ukazuje na složenost pojma i interakcijskog okvira. Istra ima kulturni i civilizacijski privilegij da već od antičkog Rima postoje sačuvani primjeri djelovanja u korist općeg dobra", kazao je autor izložbe Andrej Bader.
Tako primjerice gradnju vodovoda u Puli sredinom II. stoljeća poslije Krista dokumentira natpis pronađen 1831. godine u Areni. Sam mramorni natpis na današnje je mjesto, iznad dvojnih vrata, dao postaviti Pietro Kandler 1857. godine.
"Lucije Menacije Prisk, Lucijev sin, iz plemena Velina, vitez s pravom na konja o javnom trošku, prefekt zanatlija, duovir, petogodišnji duovir, vojni tribun, svećenik carskog kulta, pokrovitelj kolonije, dao je sprovesti vodovod u gornji i donji dio kolonije o vlastitom trošku i za njegovo održavanje dao 400.000 sestercija".
Tako glasi s prijevoda na latinski ovaj natpis, a prijevode s latinskog i transkripcije obavila je Milena Joksimović, koja je i autorica tekstova uz Teu Radola i Martinu Draščić, te dakako Andreja Badera.
Ravenski nadbiskup Maksimijan dao je sagraditi i urediti velebnu trobrodnu baziliku svete Marije Formoze u Puli, u kojoj je služio kao đakon.
Gabriele Emo je pak mletački nobil kojem se pripisuje sprječavanje preseljenja ili uništenja pulskog amfiteatra 1583. godine. Giovanni Carrara je otkrio prapovijesne gradine tijekom 19. stoljeća u okolici Bala, Rovinja i Premanture te dao sredstva za njihovo proučavanje, a u 10. stoljeću ravnatelj pulske bolnice Angelo Demartini dao je sagraditi fontanu na Danteovom trgu, no to nije ona fontana koja i danas krasi taj trg, jer je srušena tridesetih godina prošloga stoljeća.
Andrej Bader ukazao je na činjenicu da bi Osnovna škola Stoja morala imati spomen-ploču posvećenu Mati Koceiću odnosno Matteu Coceichu, koji je zahvaljujući fondaciji "Asilo per ragazzi poveri della citta' di Pola Matteo Coceich" dao sagraditi dom za siromašnu djecu i za onu bez roditeljske skrbi. Danas je to pulska OŠ Stoja.
Svjetionik u željezu
Na izložbi je "postavljen" i svjetionik, a isti takav postojao je na Gatu sv. Tome 1915., kao rezultat humanitarne akcije prikupljanja novčane pomoći kupovinom čavlića koji su se potom zabijali u drveni svjetionik. Takav je svjetionik, zahvaljujući Korani Lukić Šuran i sada realiziran u Svetim srcima, i u njega se mogu zabijati čavlići, a rezultat će biti poznat krajem listopada.
Bader je ukazao i na činjenicu da bi pulski INK trebao nositi ime Pietra Ciscuttija, odnosno zvat se INK – Politeama Pietro Cistutti, po dobrotvoru koji je Puli dao čak dva kazališta, a Puljani mu nisu nikada iskazali počast za sve ono što je darovao svome gradu. No, on je bezuvjetno volio Pulu.
Realizaciju izložbe omogućili su Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva Pula kao organizator, potom Arheološki muzej Istre kao suorganizator i domaćin, a za organizatora potpisana je Helga Može Glavan. Suradnici u postavu izložbe bili su Milena Joksimović, Korana Lukić Šuran i Igor Fabris, dok je za interaktivno oblikovanje postava zaslužna Visualia Group. Autorske fotografije potpisuju Goran Ofak, Kristijan Siladić i Aleksander Pieri. (Vanesa BEGIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)