U u petak 5. ožujka u Istarskom narodnom kazalištu u Puli dogodit ce se premijera "Elektre" prema Euripidovim motivima ciju dramatizaciju potpisuje Željka Udovicic. Redatelj, scenograf, kostimograf i koreograf predstave je Damir Zlatar Frey, umjetnik osebujne autorske kazališne poetike, cije su kreativno ishodište Babici pokraj Umaga.
Ususret premijeri "Elektre", ciji glumacki ansambl cine Branka Cvitkovic (Klitemnestra), Helena Minic (Elektra), Lana Gojak, Vasil Zafircev (Orest), Tomislav Kvartuc, Zoran Kelava, Damjan Simic, David Belas, Elda Kosanovic Radovik i Gordana Šimic, s Freyem smo razgovarali izmedu proba koje u INK-u intenzivno traju od sijecnja.
Nakon prošlogodišnje "Salome", opet ste u INK-u sa snažnom antickom temom. Koji su razlozi za kazališno uprizorenje "Elektre" danas?
- Danas postoji problem s antickim teatrom uopce, posebno s grckim dramaticarima, koji se jako malo igraju. Kada sam s ravnateljicom INK-a Gordanom Jeromela Kaic razgovarao o mom novom dolasku u Pulu, naša je namjera bila da u istom kontekstu kao što je "Saloma" predstavljala teži kazališni zalogaj nastavimo dalje i radimo na tekstu koji je rijetko uprizoravan u posljednje vrijeme.
Zapravo, mene taj okvir anticke Grcke privlaci oduvijek, ali na scenama ga nema toliko koliko bi se to kazališno pismo, kao temelj svih drugih pisama, moglo igrati. Naravno, ljudi se odlucuju otvoriti neku raspravu ili temu u onom trenutku kada im se cini da u rukama imaju kljuc za njeno otvaranje.
Vaš ste kljuc pronašli u "Elektri"?
- Da. Majka i obitelj su moja životna tema. Intimno, duboko mislim da je to prica s kojom ja nisam nikada završio dijalog, a kamoli izgradio neki jasno profiliran stav. S te strane rad na ovom projektu bio je još interesantniji jer sam se morao suocavati s mnogim stvarima koje sam u životu zaobilazio svjesno, a nekad i zbog nekih bolnih unutarnjih mjesta.
Dakle, nije "Elektra" neko opce mjesto, mislim da je tako i postavljena. Cijelo se vrijeme borimo da je maknemo iz pozicije opce teme i da se odnosi jako analiticki obrade. Grozno je, zapravo potresno da se od kada je "Elektra" napisana do danas covjek nije puno promijenio, i da još uvijek ta drama odnosa, ja je tako zovem, ima izuzetno jak utjecaj. Nitko od nas nije imun na pitanja koja "Elektra" otvara.
U podnaslovu "Elektre" napisao sam "Crna kronika" jer smo u prvom dijelu studije na tekstu analizirali novinske crne kronike iz protekle dvije godine i našli jako puno podudarnih mjesta, gotovo istih podudarnih prica. Sve nas to navodi na to da su najdublja covjecja, ljudska rana zaista - odnosi. Bavimo se svime i svacime, sve moguce stvari želimo držati pod kontrolom, ali nikako da se covjek nauci raditi na odnosima.
Iskoristio sam ovu mogucnost koja mi je bila dana da temu koju sam dugo nosio sa sobom probam riješiti: da se probam razriješiti svoje obitelji, da je probam pustiti od sebe da ide slobodno i da ja budem slobodan od obitelji, da probam riješiti svoj odnos s majkom, odnos za koji se zapravo kaže da je nerješiv, i da u velikoj ljubavi nju pustim da ide iz mojih misli, iz moga svijeta, i da ja krenem nekim svojim svijetom.
U ansamblu dominiraju mlade istarske snage: Helena Minic, Lana Gojak, David Belas, Elda Kosanovic Radovik i Gordana Šimic. Tu je i prvakinja drame Branka Cvitkovic, zatim mladi glumci iz Zagreba i Skopja.
- Ono što se meni u Puli jako svida, a znam da je to producentski teže odraditi, koncepcija je otvorenog kazališta, u smislu da se za svaki projekt rade castinzi na koje se glumci javljaju. Sa "Salomom" to nije išlo baš jako glatko, ali je ta predstava tako snažno odjeknula u ovom prostoru da kad smo otvorili casting za "Elektru," nismo imali nikakvih problema. Javio se velik broj glumaca.
Na gostovanjima je "Salomu" vidio velik broj kolega, od kojih su se neki doslovno zaljubili u taj tip teatra. Tako nam se dogodilo da je glumac iz Makedonije Vasil Zafircev, koji je vidio predstavu u Skoplju, došao na casting u Pulu. To nije uobicajeno i nije mali napor, no i to je jedan od dokaza da je motivacija glumaca da budu dio ove ekipe bila vrlo visoka.
U "Elektri" imamo zaista sjajne glumce, generaciju koja je prije dvije godine završila zagrebacku akademiju. Tu je ponovno i sjajna Helena Minic, a u ansamblu je i Branka Cvitkovic koja je veliki autoritet u hrvatskom glumištu. Postoji ogroman broj razloga da ova predstava postane izuzetno atraktivna u svojim glumackim ostvarenjima.
Uz to, moram istaknuti i da se profilira krug istarskih umjetnika oko Istarskog narodnog kazališta. To je vrlo znacajno jer smatram da se uzlazna linija nekog kazališta gradi kroz generacije. (Razgovarala Bojana CUSTIC JURAGA)
PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE O OVOJ TEMI CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD SUBOTE.